ARHIVSKI VJESNIK 27. (ZAGREB, 1984.)

Strana - 9

Ivan Očak, Građa za biografiju Marka Oreškovića Krntije. Arhivski vjesnik, 27/1984. str. 7—41. teta u Zagrebu. Policija ga proganja, oduzima mu vozačku dozvolu. Zbog toga odlazi u Beograd, gdje živi ilegalno. Radi u Pokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju, kao instruktor i član istoga Komiteta do proljeća 1937, kad prvi puta pokušava prijeći u Španjolsku da se priključi internacionalnim brigada u nacionalnom revolucionarnom ratu španjolskog naroda. Međutim, prvi pokušaj nije mu u tomu uspio. Uhapšen je i protjeran u Široku Kulu. Tek drugi put uspijeva pomoću veza i kanala uspostavljenim s dr. Pavlom Gregorićem. Točan datum odlaska još nije ustanovljen, ali se na osnovi pisma Zlati Herman 28. VI. 37.'° i dopisnice bratu Petru od 8. VII. 37." iz Pariza može ustanoviti vrijeme boravka u Parizu. Ta dva dokumenta sada su ujedno dokaz da Orešković nije mogao prisustvovati Prvom kongresu KP Hrvatske kod Samobora, ako je ovaj bio, kao što je utvrđeno u literaturi,

12 1. do 2. kolovoza 1937. godine. Sad je poznato da je Marko otišao u Španjolsku tek 19. prosinca 1937. »... po inicijativi ličnoj sa odobrenjem CKJ.«'

3 Od lipnja do prosinca radi u aparatu CK KPJ, koji se tada nalazi na čelu s Milanom Gorkićem i Josipom Brozom Titom u Parizu. Sredinom prosinca 1937. s grupom prelazi u Španjolsku. Svoje sudjelovanje u borbi protiv fašizma, za slobodu španjolskog naroda Marko je detaljno opisao u »Autobiografiji«. Iz »Izjave« u CK KPJ početkom 1939. vidi se da je bio »... stalno član šp[anjolske] partije, vršio funkcije: Bataljonski part[ijski] sekretar, poslije sekretar Jugoslavenske grupe.«'

4 Ovo se potvrđuje i u mnogobrojnoj memoarskoj literaturi. Prema tome, Marko je bio naš posljednji partijski predstavnik u Španjolskoj. Prvi predstavnik CK KPJ bio je Blagoje Perović, njega je poslije pogibije zamijenio Božidar Maslarić, dok je Marko bio »sekretar jugoslavenske grupe« na kraju za vrijeme evakuacije interbrigadista iz Španjolske. Marko Orešković je uspio da ne padne u sabirni logor u Francuskoj kao većina sudionika građanskog rata te se vratio u zemlju 1939, kako je i došao — ilegalno, preko Marseillesa. Obogaćen iskustvom u Španjolskoj, Marko je vjerovao da će se ta borba nastaviti i u Jugoslaviji i da će se završiti pobjedom. I tom vjerom bacio se u vrtlog nadnaravne teške borbe s kraljevskim režimom Jugoslavije. Ubrzo nakon dolaska — u travnju 1939. godine — Marko pokušava da se legalizira i zaposli. U tu svrhu potrebna mu je radna knjižica bez koje nije mogao ni jedno ni drugo. Sve to tražio je vrlo smjelo i drsko, najprije u svojoj općini, a zatim na policiji u Zagrebu. O tom traženju i na kraju o zatvoru salu. Autorova zbirka. 11. Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske (dalje: AIHRPH), Grupa XIX, Dosje Marka Oreškovića. 12. Ivan Jelić. Komunistička partija Hrvatske 1937—1941, Zagreb 1972, 63. 13. ACK SKJ, Šp. I—

6/16 14. ACK SKJ, f

. Šp. I

—6/16 9