ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 88

Petar Strčić, AVNOJ i odluka o sjedinjenju otuđenih hrvatskih i slovenskih krajeva. Arhivski vjesnik, 26/1983. str. 87—98 skog primorja, Istre i dijelova drugih slovenskih i hrvatskih krajeva — što je u ovome kratkome saopćenju nemoguće učiniti (ai poznato je.

4 Jer, eksploziji neobuzdanog oduševljenja u rujnu 1943. god. u Istri ne može se nigdje naći primjera u jugoslavenskim zemljama sve do prve vijesti 1945. o završetku rata. Stoljećima »šćavo«

5 je neposredno služio tuđina — uglavnom austrijskoga i mletačkog feudalca, trgovca, činovnika, i to na načine za koje se malo gdje može naći primjera

5

; a zatim je iredentistička ideja od kraja 18. st.

7 dalje davala tako snažnu osnovu nacionalizmu u ekspanziji s Apeninskog poluotoka

3 da je došao u pitanje i ekonomski, i politički, i kulturni — jednom riječju: nacionalni opstanak dijelova dvaju jugoslavenskih naroda

9

, najuže povezan i s njihovim klasnim položajem

10

. Zahvaljujući svojoj briljantnoj politici, Kraljevina Italija je 1918. god. dobila jugoslavenske zapadne krajeve, gotovo sve kvarnerske i manji broj dalmatinskih otoka, te velike gradove ..Zadar i tadašnju Rijeku

11

. Razvijeni iredentizam iz 19. st. skladno se u 20. st. skoj u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji 1943—1968, Rijeka 1968, str. 99— —124) usp. i radove H o d i m i r a Sirotkovića, Državnopravno značenje odluka NOO-a za Istru, ZAVNOH-a i AVNOJ-a o sjedinjenju Istre s Hrvatskom i Jugoslavijom«, Dometi, XI, 9 — 10—11, Rijeka 1978, str. 19—24, i Pazinski memorijal 12, Pazin 1983, str. 21—28, te »Povijesne odluke o ujedinjenju Istre s domovinom u jesen 1943. godine«, Zbornik Pravnog fakulteta, br. 1—2, Zagreb 1979. str. 19—34. Ni u radovima u kojima se posebno govori o stvaranju naše federacije ne apostrofira se ovo pitanje; npr., Janko Pleterski, »Perspektiva federativnog ujedinjenja u novoj Jugoslaviji kao faktor narodno oslobodilačke borbe«, Časopis za suvremenu povijest, V, 3, Zagreb 1973, str. 10— —24. 4 Usp. literatura u slijedećim bilješkama. 5 Schiavo na talijanskom jeziku znači — rob; istodobno, »šćavo« je podrugljiv i uvredljiv naziv za Hrvate i Slovence, odnosno za Slavene uopće (usp. i Bratoljub Klaić, »Rječnik stranih rječi. Tuđica i posuđenica«, Zagreb, 1978, str. 1289). 6 Usp. preglede: »Istra i Slovensko primorje. Borba za slobodu kroz vjekove«, Beograd 1952; »Istra. Prošlost, sadašnjost«, Zagreb, 1969. 7 Ferdo Šišić, »Predratna politika Italije i postanak Londonskog pakta (1870—1915)«, Split 1933, str. 13. s F. S i š i ć, u dj., str. 12 i dalje; Angelo Vivante, »Irredentismo adriatico. Contributo alla discussione sui raporti austro-italiani«, Firenca 1912, 2. izd. 1945; A. S a n d o n à, »L'irredentismo nelle lotte politične e nelle contese diplomatiche italo-austriache«, sv. 1—3, Bologna 1932—1938; Leone Veronese, »Vicende e figure dell'irredentismo giuliano«, Trst 1939. — O iredentizmu, usp., i: Mario Albert i, »L'iredentismo senza romanticismi«, Trst 1936. 9 »Oko Trsta«, Beograd 1945; »Istra i Slovensko primorje«, n. dj.; »Hrvatski narodni preporod u Dalmaciji i Istri«, Zagreb 1969, str. 281—489; Božo Milano vi ć, »Hrvatski narodni preporod u Istri«, knj. 1, Pazin 1967, knj. 2, 1973; »Slovenska Istra v boju za svobodo. Prispevki in gradivo za krajevno zgodovino«, Kopar 1976. ,0 Isto, te npr.: »Socialistično gibanje v Sloveniji 1869—1920«, Zgodovinski arhiv Komunističke partije Jugoslavije, tom V, Beograd 1951. "Ferdo Šišić, »Dokumenti o postanku Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1914—1919«, Zagreb 1920, i »Jadransko pitanje na Konferenciji mira u 88