ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 81

Jaroslav Sidak, Dvanaest pisama Eugena Kvaternika J. V. Friču (1864). Arhivski vjesnik, 26/1983. Str. 45—85 XII Turin, 24. prosinca 1864. Ljubezni priatelju, Zahvaljujem Vam na ljubavi, kojom izradiste da sam ja moje spise primio — i to posvema u redu — de qui de droit? ja nezdvajam, da nebi ti spisi jošte mogli porabiti ako ste jih udostojili pozornosti Vaše, nedvojim da se nebi bili osvjedočili: da po Poljake, Čehe, Hrvate — pod francezkimi auspiciji bolje zajednicom (alliancom) — neimade drugoga razboritoga izgleda, ako ne valjda »ruska civilizacija pod vidom slavenstva.« Ali upravo toga radi, najme tog osvjedočenja radi, žalim veoma, da s Poljaci radnja se nastaviti nije mogla; mogao sam se u najnovije doba, žalibog, osvjedočiti, razabravši: kako pod novom firmom i edicijom u XIX. vjeku, užasni poljski »niepozvalam«,

1 podkapa mogućnost budućnosti bolje Poljakah: mrzka to nesloga, jal i mržnja osobna! Dočim Rusi spram Poljakah podjarmljenih pokazuju groznu slogu i zajedničnost

; ovi, t.j. Poljaci, podjarmljeni, mjesto da svetom slogom i ljubavi uzbiju i unište slogu rusku, tè tako jedino moguće postavši jim, da se spase: oni oriaškomu složnomu Rusu, slabost svoju nesložnu protustavljaju ! To je jadno, to kukavno. U takovih okolnostih, ja nevidim spasa po Poljake; pazite Vi Cesi, susjedi Poljakah, da ako ovi podlegnu, i Vas nesnadje robstvo budi rusko, budi germansko; Vi bo uz podjarmljene Poljake niste kadri odoljeti groznim Vašim susjedom. Na Vami je dakle djelovati — u vlastitu Vašu korist — na tu bratju poljsku, neka prestaju podavati taj skandalozni prizor nesloge svoje, a kroz to propasti svoje — predočite jim, da ako inim putom neudare, da ćete Vi Cesi, samo da se ugnete robstvu germanskomu, prisiljeni biti podati ruku Rusu, bar približiti mu se, nebil' se tako te kombinacije Vaše — u ostalom već neg' pravedne — preplašili Poljaci i u se se vratili, znajući dobro: da med Ceskom, gravitirajućom k Rusiji, i Rusijom, po nje spasa neimade. Eto to moje otvoreno mnienje. Ja sam, riečju, našao odličnih poljskih pojedinacah, ali skûp njih (enscuble) jest jadan; ništ' ako ne scopa disolutissima.

2 Takovi pojedinci jesu, medju ostalimi i osobito, general Ruzickyf osobnost ta učinila je u nama najmiliji utisak; to je upravo »vere Israelita in quo dolus non est«

6 — ljubezno mi ga pozdravite, ako Vam se sgoda udesi sastati se š njim; kažite mu od mojes trani, da ja predćutim, da ćemo još, i to doskora, za~ ' Ovim francuskim riječima Kvaternik konstatira da ne zna, doduše, tko mu je te spise poslao, ali da su oni stigli u redu. 2 Ispravno »niepozvalam« (ne dopuštam) izjava veta, kojom je svaki plemić mogao u poljskom sejmu (saboru) zakočiti ili čak spriječiti njegovu zakonodavnu djelatnost. 3 Metla koja se raspada (tal.) 4 ispravno Edmund Rözycki (1827—93), sudionik poljskog ustanka. ' »pravi Izrael it, u koga nema varke« 81