ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 68

.Jaroslav Sidak, Dvanaest pisama Eugena Kvaternika J. V. Friču (l(S(j4). Arhivski vjesniîc, 26/1983. str. 45—85 kroz nesreće nesrećah osloboditi, muke moje k svrsi svojoj prispjevaju; ah, i vrieme je pismo Vaše mi samo toliko javlja, da što bi bilo moralo sbiti se već gdje prošloga marta ili aprila, ima se sbiti mjeseca rujna il listopada (oct.): to je sve! Ja sam se vazda, kao i sada, izključivo Providnosti izručio; ja tečaj rijeke obustaviti nisam kadar; prieko silah čovječjih neimade obvezanostih. Ali, ako i jesam bio spreman duhom na udar ovaj, moram Vam ipak. prijatelju dragi, izpovjediti, da mi ruka drhće kad ovo pišem, a srdce burno kuca. A zašto? Jer duhom predvidim sve nesreće, kojih Vi za ovaj par shvatiti niste kadri, ali doskora ćete oćutiti sve posljedice koje pismo Vaše za sobom povlači. O zašto život i sudbina pojedinih licah često zasieca u sudbinu čitavih plemenah! Ali to je tajna volje Svemogućega. Priatelju dragi, prva posljedica kobnoga vašega pisma jest, da će slavodobitno ciknuti svi dušmani moji u Hrvatskoj ; politika slobode i nezavisnosti — ej, punim pravom — postati će u mojoj domovini ruglom i podsmjehom: neima toli nespretne stranke političke ondje, koja s preziranjem neće imati pravo uzvisiti se nad »Schwindleri« inozemnih nadah; Strossmayer je pravo imao, priznajem sad i ja; posije bezobraznoga postupanja samnom u Parizu, posije jadnoga izigranja »s narodi i narodnostmi.«

1 Al pustimo to, vrat jam se na pismo Vaše i evo nanj odgovora: Kao grom me osinu vješt glede Przib.

2 — Pa žrtvuj se onda još za domovinu, kadno takovi muževi se zamitju, koji bi danas na vješalah se njihali, kad bi jih dušmanin u svojih pandžah imao! O moj brate, to me još najvećma ožalosti u svom Vašem pismu; to mi svu nadu uzimlje za budućnost, svu radost za rad i uztrajanje! Narodi su gorji nego tirani! Blagodarim Vam za Vašu ljubav, koju ste mi izkazali tim, što ste k g. Pr. koračili i glede mene se savjetovali. — Gospodine, Vi ste otac obitelji, Vi pojmite svu grozotu položaja moga u koji sam nedužno opao; značilo bi vriedjati Vas, kad bi Vam htjeo još potanje opisati ga; dosta budi rečeno: da meni sad nepreostaje ino, ako ne: ili do zemlje se prignuti i poniziti pred dušmani mojimi priznav se spram njih krivcem i zamoliti pomoć i milost njihovu; ili pako dostojanstvo i stvar koju zastupam pogrditi, sniziv se da gladujem i prosjačim, osramotiv tim i sàm sebe i tužnu suprugu moju. — Inoga puta za mene neimade, ako si valjda neću glavu kuburom razlupati. Čemu da se izvrgavam sramoti prosjačtva i glada, čemu da se ubijam? Domovina moja od te podlosti koristi imala nebi, pače protivno: jer bi to za sve zemljake moje viečnji nauk bio, koli je ludo žrtvovati se onomu koji ništ' neimade, za obću korist, koja od toga ne samo ništ nepostigava, no i za buduće sve odvažnije od sličnih poduzetjah odstraniti mora! Do1 Kvaternik osuđuje tim riječima politiku Napoleona III. 2 Przybylski je u srpnju 1864. prestao biti komesar Revolucionarne poljske vlade nakon pada umjerenih i dolaska »crvenih«, pod demokratom Janom Kurzynom (1835—65), na vlast. 68