ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 57

Jaroslav Sidak, Dvanaest pisama Eugena Kvaternika J. V. Friču (1864). Arhivski vjesnik. 26/1983. str. 45—85 će doći na svoje mjesto? To bude confusia, und die Betreffenden' 0 vidjeti će, da je tiskano drugdje! Koga ćete poslati, kada? nebude li to un incon­vénient" da datum bude stari? Za Boga, preporučam Vam toplo stvar, da neučinismo fiasko; ali prije svega pečat i pečat! To je najvažnije. — Eto odgovor na pismo od 2/7. Na list od 3/7 imao bi mnogo i mnogo Vam odgovoriti, ali neka bude za sad, ustmeno ću Vam kazati sve što imadem na srdcu. — Samo ću Vam javiti, da sam isti dan, kad i Vaše pismo od 6/7. primio od onoga gdna 500 fr. ali mi i ti gorki bijaše i to je posve protivno mojoj želji P.' 2 izja­vljenoj u mom prvom pismu njemu iz Turina negdje u travnju (aprilu) mesecu pisanom mu: i glede toga ću ustmeno govoriti P-u. Primio sam u Vašem napomenutom pismu od 6/7 50 rub. fr. za koje sam dobio kod bankira — Već sam ovo pismo napisao bio pa onda išao k mjenjaču (Changer) da izmjenim ruski tiket od 50 rubljev, al kad tamo, eto upravo od njega dolazim i osvjedočio sam se, da izpod 150 fr. neće ju uzeti, pače u obće se uzteže poslana je i k jednomu drugomu, s istim rezul­tatom. Zao mi je gubiti 50 fr., ja ću ju nazad Vami poslati čim dobijem iz Pariza mjesto nje druge novce; niste marili šiljati ml takov novac ne­valjali; kad ste imali francezkih biljegah, na kojih se nebi ništ' gubilo. Eto i ta neprilika morala je još doći. Banknotu dakle tu ja čuvam, da ju ili P. vratim, ili ju u Pariz pošljem uz zamjenu boljega novca. Nadam se, da ćete moju želju dopuniti; jer uz ove novce, koje sad imadem, niti si mogu odjeću kupiti, toli strašno mi nužnu, niti supruzi svojoj ono nje­koliko forintah neknaditi, što sam joj uzeo iz onoga, što imade svojega za skrajnji slučaj da ja obolim ili ona, ili ovdje me ubiju izaslanici duš­manah mojih. Meni će srdce puknuti kad pomislim, da sam si siroti ženi zadnju utjehu uzeo, a i stid me je pred njom, kad mislim, kuda sam ju, uz sve nesreće ostale, doveo, da može u najvećoj bjedi poginuti uz supru­ga, koji je pred oltarom božjim prisegao, da će joj biti podpora i otac i majka! Budite uvjereni, ja već za novce pisao nebudem; budem-li ostav­ljen ovako nečovječno kao ovaj put, samo ćete čuti, da sam izkrsnuo; ja se neću više sramiti i nevolji izlagati; Hrvati imadu pririečje: »kud svi Turci, tud i šantavi Mujo!« t. j. kuda svi Hrvati, tuda ću i ja; dost da se toli grozne muke patim, a ne da još stradam ine muke. S toga, za poslje­dniput velim: da se nadam, da će P. nadopuniti svotu koju ga zamolih. — Ja sam Vam ovdje govorio, ako bude do česa došlo, da bi mi jahati bilo onako nuždno, kao i jesti; ako dobijem što želim i molim, odmah bi na konja seo. Još ću napomenuti onaj pasus Vašega pisma, gdje me sjećate, kad sam u mjesecu veljači ili sečnju k Vami dolazio. Dà, došao sam, ali jedino da savjesti svojoj odlahkotim, da imadem u Vami svjedoka, kao u česti­10 dfctični (njem.), bez sumnje austrijske vlasti " «fezgoda (franc.) 17 Przybylski 13 ovako u originalu! 57

Next

/
Thumbnails
Contents