ARHIVSKI VJESNIK 26. (ZAGREB, 1983.)

Strana - 141

Marijan Rastić-Petar Strčić, Osnove projekcije razvoja arhivske djelatnosti Socijalističke Republike Hrvatske. Arhivski vjesnik, 26/1983. str. 141—155 Pregledni članak UDK 930.25 »71« 497.13 OSNOVE PROJEKCIJE RAZVOJA ARHIVSKE DJELATNOSTI SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE Marijan Rastić, Historijski arhiv Zagreb, Opatička 29 Petar Strčić, Arhiv Hrvatske, Zagreb, Marulićev trg 21 UVOD 1. Osnovni povijesni podaci Tijekom stoljeća arhivi su u nas stvarani da bi prikupljali raznovrsne dokumente — u početku radi praktičnih, a zatim i znanstvenih i kulturnih potreba. Od tzv. »vjerodostojnih mjesta« u crkvenim ustanovama, preko iskustva stečenih na feudima, u notarijatu i gradskim kancelarijama došlo se do saznanja o potrebi organiziranog čuvanja dokumenata političkog, ekonomskog, upravnog, sudskog, prosvjetnog, kulturnog, znanstvenog i drugog značenja i karaktera. Dio tih zadataka Dubrovnik je precizirao već 1278, Split 1312. godine, itd. Na širem planu započinje razvoj od 1643. godine, kada hrvatski Sabor donosi odluku o naročitom čuvanju određenih dokumenata, čime je udaren zakonski temelj današnjeg Arhiva Hrvatske; o značenju toga čina govori i podatak da se »škrinja privilegija Kraljevine« u početku nalazila u samoj riznici zagrebačke Katedrale, a da su njezine ključeve čuvali čak trojica velikodostojnika — sâm ban, podban i protonotar, te da je od 1744. god. arhivistu, a zatim i ravnatelja imenovao Sabor pa Zemaljska vlada Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, te da i danas direktora postavlja Izvršno vijeće Sabora Socijalističke Republike Hrvatske. U skladu s povijesnim okolnostima u kojima su se hrvatske zemlje nalazile u prošlosti, razvijala se i njihova arhivska djelatnost, pa je, npr., 1642. god. u Zadru osnovan arhiv za mletačku Dalmaciju i Albaniju, u koji je nakon pada Venecije 1797. god. pribirana i građa iz nekih drugih dijelova našega Primorja. Puni razvoj arhivske djelatnosti u Hrvatskoj, međutim, započinje nakon oslobođenja — pored postojećih starih, vrlo bogatih jezgri osnovani su i arhivi u više regija; osim uobičajenih i propisanih akcija, javljaju se i novi elementi — vraćaju se dijelovi naše arhivske baštine iz susjednih država (Italija, Austrija, Mađarska), razvija se izdavačka, izložbena i dr. djelatnost, itd. 141