ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 14

Ivo Ficović, Zbirka matičnih knjiga H. A. u Dubrovniku. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 7—35. to najranije dogodilo u Engleskoj, ali je tamo bila i specifična situacija, državni suveren je postao i poglavar crkve. U Francuskoj će treća faza nastupiti za revolucije. Zakonodavna skupština odlučuje 20. rujna 1792. godine: 1. matice se preuzimaju od crkvenih ustanova i predaju općinama; 2. ustanovljuje se služba državnog matičara; 3. matice rođenih, vjenčanih i umirlih moraju se odvojeno voditi; 4. za svaku maticu moraju postojati dva primjerka, jedan se čuva u općinskom, a drugi u pokrajinskom arhivu.

23 Tako je načelo potpune odvojenosti crkve od države u Francuskoj provedeno i na planu službe matičara. U Belgiji je slična odredba donesena 17. lipnja 1796, ali je naišla na veliku opoziciju klera.

24 Španjolska će odluku o laioizaciji matične službe donijeti stotinu godina kasnije — 17. lipnja 1870.

25 U Mađarskoj je već koncem 18. at. počela kontrola države nad maticama, a 1895. ta je služba bila potpuno sekularizirana.

26 U Poljskoj sve do podjele zemlje u 18. st. postoje samo crkvene matice.

27 Nakon podjele zemlje najjača kontrola države bila je u. onom dijelu koji je pripao Austriji, iako župnici i dalje vode matice. U pruskom dijelu sekularizacija je izvršena 1894.

28

, dok u ruskom dijelu matice ostaju usko povezane s vjerskim zajednicama.

29 Tek 1945. država preuzima brigu o matičnim knjigama, a stare matice bivaju pohranjene u arhivima.

30 U Švicarskoj konfederaciji vlada velika raznolikost od kantona do kantona iako je već 1874. donesen savezni zakon o državnoj organizaciji matične službe,

31 a prvi civilni matičar zabilježen već 1545. god. Vodio je knjigu umrlih od kuge.

32 U Portugalu je matična služba iz ruku crkve prešla u ruke države 1911. godine.

33 U Finskoj matične knjige vode evangelistički pastori, a od 1922. državni matičari vode knjige o ljudima bez konfesionalne pripadnosti.

34 U Engleskoj se služba civilnog matičara uvodi tek 1836. godine. Na temelju odredbe iz te godine jedna kopija svake matične knjige mora se jednom godišnje dostaviti u Glavni matični ured u Londonu.

35 U Rumunjskoj tek od prošlog stoljeća datiraju propisi o vođenju matica. U Vlaškoj 1831, a u Moldavskoj 1832. donesena je odredba koja obavezuje svećenike da vode matične knjige, a dr23 Ib., p. 69. 24 E t. S a b b e, op.cit.., p. 6. 25 Miguel Bordonau y Mas, Los libros parroquiales y del registro civil en Espana, Archivum IX, p. 35—36. 26 Ferenc Endrenyi, Les registres paroissiaux et d'état civil en Hongrie, Archivum VIII, p. 17. 27 Stefan Rosiak, Les registres paroissiaux et les registers d'état civil sur les teritoires de la Pologne, Archivum VIII, p. 33. 28 Ib., p. 34. 29 Ib., p. 34. 30 Ib., p. 36. 31 Gustav Vaucher, Registres paroissiaux et d'état civil dans la Confédération suisse, Archivum VIII, p. 64. 32 Ib., p. 61. 33 Les registres ... Portugal, Archivum VIII, p. 90. 34 Aulis Oja, Finnlands Bevölkerungsregister, Archivum VIII, p. 59. 35 P. Vaine, op. cit., p. 27.