ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 111

Prikazi — Recenzije Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 101—117. pogled logično, ali — ito s onim sredinama u kojima nije bilo klasičnih feudalnih odnosa? Čini mi se da se ponešto kruto uzima i slučaj nestanka države — ako se zaista ništa ne mijenja, čemu itaj nestanak »uzeti kao granicu završetka fonda i početka novog arhivskog fonda kod svih organa vlasti, uprave i pravosuđa«? Međutim, sasvim je razumljiva prekretnica kod privrednih organizacija koje su nakon pobjede NOB-a nacionalizirane i konfiscirane. Inače, kod fondova ostalih oblasti predlaže se konkretna procjena, dakle ne moraju se uzeti u Obzir ni prvi ni drugi kriterij, a izuzetak se odnosi i na lične i obiteljske fondove, na fondove organizacija iz oblasti socijalne zaštite, političkih partija, staleških i humanitarnih organizacija. Drugi kriterij smatra se obveznim u slučaju kad se formiraju fondovi (uzgred: što je sa »statusom pravnog lica«, itd., kada se radi o okupatorovim kvislinškim tvorevinama?). Treći kriterij, predlaže radna grupa, može se primjeniti, ali ga treba »ceniti kod svakog konkretnog fonda«. Sadržaj četvrte točke uzet će se u obzir »jedino u slučajevima kad je fizički nemoguće razdvojiti građu fondova koji su u kratkom vremenskom periodu smenjivali jedan drugog

...« Ima još nekoliko zanimljivih prijedloga radne grupe SARJ. Takav je i onaj prema kojemu složene organizacije udruženog rada i organizacije udruženog rada SFRJ »predstavljaju posebne fondove«, a OOUR-i i radne zajednice ne. aZ naziv fonda uzima se »posljednji naziv tvorca fonda sa skraćenicom«, osim u slučaju ako je taj naziv kratkovremenog karaktera; u ovom slučaju zadržao bi se naziv fonda iz vremena dužeg postojanja tvorca, pod kojim je i »poznatiji u svom poslovanju«. Svakako treba podržati mišljenje radne grupe da se posebna komisija SARJ pozabavi izradom pravilnika u kojem bi se uobličila, odnosno — u koji bi se ugradila »sva pitanja vezana za formiranje fonda«; u radu komisije potrebno bi bilo i sudjelovanje predstavnika republičkih, pokrajinskih, saveznih i lokalnih arhiva, čime bi se konačno postiglo da se na teritoriju SFRJ ujednače do sada različiti putovi i načini formiranja fonda, te tako dobije što jedinstveniji rezultat; dakako, idealan model, točnije rečeno — kalup, nije moguće ostvariti zbog zaista kompleksne situacije u kojoj se stoljećima razvijao život jugoslavenskih naroda i narodnosti. Inače, radna grupa je uočila i niz otvorenih problema, pa je sugerirala korisne zahvate — da se obrade i grupe fondova lokalnih organa uprave do 1945, saveznih organa uprave od 1918. do danas, pravosuđa na svim nivoima, zadužbina i fondova, političkih organizacija (SK, sindikat) i pojedinih organa djelatnosti poslije donošenja Zakona o udruženom radu. Svakako, duže će se diskusije voditi oko zadnjeg stajališta radne grupe: »utvrđene jedinstvene kriterije za formiranje fondova treba obavezno primjenjivati i kod sređenih, a izuzetno, po proceni, i kod fondova koji su obrađeni, za koje su izrađene naučno-obavještajna sredstva i koji su korišćeni«; naime, ako se to mišljenje usvoji, predstojat će zaista veliki posao radnicima u mnogim arhivima, a bit će potrebno duže vremena i za taj rad i za uhodavanje, odnosno prihvaćanje novog sistema kod zainteresiranih znanstvenih i drugih istraživača. Tema »Formiranje arhivskog fonda« uočljivo je izazvala vrlo veliki interes sudionika ovog drugog savjetovanja arhivskih radnika Jugoslavije. Niz referata i koreferata, te diskutanata ukazano je na razna iskustva koja mogu pridonijeti što bržem i što boljem ostvarivanju istog cilja. No, uočljivo je bilo odsustvo informacije kakva su trenutačna mišljenja o formiranju fonda u stranim zemljama; zanimljivo bi bilo znati kakva je praksa na tome polju u nama susjednim stranim državama s kojima nas je — vrlo često i vrlo dugo — vezivala zajednička prošlost. Još nekoliko pitanja širokog sadržaja, koja su bila relativno zanemarena, u diskusiji su s pravom apostrofirana — — da li je potrebno stvarati cjeline rascjepkane gotovo do apsurda, ne treba li gledati i interese onih kojima građa služi kada dođe u arhiv i kada posta111