ARHIVSKI VJESNIK 25. (ZAGREB, 1982.)

Strana - 10

Ivo Ficović, Zbirka matičnih knjiga H. A. u Dubrovniku. Arhivski vjesnik, 25/1982. str. 7—35. nazivi doživjeli kroz stoljeća dragocjeni su putokazi za povijest dotičnog jezika." Toponomastičar će u matičnim knjigama naići na brojne lokalitete. U matice mrtvih redovito se unosio uzrok smrti. Ostavljajući po strani pitanje točne dijagnoze u svim slučajevima, često je župnikova informacija o posljednjoj bolesti mogla biti točna. Naime, župnik je mogao od liječnika doznati o kojoj se bolesti radi, a u slučajevima epidemija bolest je bila notorna. Osim toga, postoje bolesti kojih simptome može i laik prepoznati, a župnik ih je lako zapažao živeći među svojim župljanima. Povjesničaru medicine interesantne su i matice rođenih, i zbog broja novorođenčadi, i zbog broja umrle djece. Matice su historiografima dragocjen izvor. U njima se pored osobnih podataka o običnim ljudima susreću i podaci o događajima značajnim za cijelu zajednicu. Ti događaji mogu biti indirektno iskazani, npr. epidemija u matici mrtvih, a mogu biti uneseni kao marginalna bilješka. Župnik, želeći budućim pokoljenjima ostaviti uspomenu na neki izvanredni događaj, samoinicijativno ga unosi u neku od matičnih knjiga, nemajući pri ruci posebnu knjigu za vođenje kronike. Osim toga, historiografija koristi rezultate svih prethodno navedenih disciplina, od demografije do povijesti medicine.' 3. Evropska tradicija matičnih knjiga Međunarodni arhivistički časopis »Archivum« posvećuje cijela svoja dva godišta, VIII i IX, problematici matičnih knjiga. Naime, časopis je pokrenuo anketu među nacionalnim organizacijama arhiva. Zahtijevalo se da svaka organizacija pripremi članak o matičnim knjigama za svoje područje.

10 Tako su nastale serije članaka o maticama u Archivumu za 1958. i 1959. godinu. Odmah upada u oči da nedostaju radovi s dva značajna područja: njemačkih država i Italije. Prevladavaju radovi iz Evrope, ali ima radova i iz vanevropskih zemalja (npr. Latinska Amerika). Isto se tako može utvrditi da se radovi razlikuju i po opsegu i po kvaliteti. Sve je to nametnulo potrebu jedne selekcije. U nekim je zemljama tradicija matičnih knjiga razvijenija nego u drugima. Jednako 8 Ž. Muljačić, Osobna imena u Dubrovniku (župa Grad) od 1800. — 1900. god., Filologija 4, str. 111—128, Zagreb 1963, Ante Šupuk, Šibenski Liber baptizatorum (1581. —1590.), njegova antroponimna građa i Osobitosti te antroponimije, Radovi instituta za hrvatsku povijest 7, Zagreb 1975, str. 81—186, isti, O matičnoj knjizi dubrovačkih nahoda i njihovim prezimenima (ab ano 1830. — 1852.), Anali Historijskog odjela Centra za znanstveni rad JAZU u Dubrovniku, XV—XVI, str. 321—356 Dubrovnik 1978. Isti, Šibenski onomastikon nakon kuge od 1649. godine, Arhivski vjesnik, XXI

—XXII, str. 123—179. 9 Primjer iscrpnog korištenja matične knjige dao je A. šupuk u gore citiranom radu o šibenskoj knjizi krštenih 1581—1590. 10 Priopćio B. Stulli. 10