ARHIVSKI VJESNIK 24. (ZAGREB, 1981.)

Strana - 127

Josip Nagy je 16. VIII 1919. objavio prvi u nizu svojih arhivskih radova, pod naslovom »Organizacija arhiva u državama zapadne Evrope«.

4 Govoreći o razvoju arhivstva u irazvdjendim zemljama, upozorava na stanje u zemlji, te smatra da »za naše arhive nije austro-ugarska monarhija mnogo učinila«, nego da »najviše zasluga za njih imaju oni ljudi, koji su dosada posvetili svoj život i rad njihovom čuvanju i službovanju kod njih«; po njemu arhiv nije »hranilište samo starih isprava i starih knjiga«, nego treba stalno preuzimati spise »kad oni postanu nepotrebni postojećim državnim ustanovama za rješavanje dnevnih poslova«. Isto tako trebaju i »arhivi 'fizičkih i jurističkih osoba postepeno prijeći u državne arhive«, dakle i privatni, obiteljski arhivi, osoben ostavštine i arhivi pojedinih društava. Takvu sveobuhvatnu i svestranu brigu za arhivsku građu i za njegov što bolji smještaj i čuvanje podrazumijeva pod pojmom »centralizacije arhivalne uprave i državnih arhivalnih gradiva«, gdje bi u cijeloj mreži postojećih arhiva i svih drugih ustanova gdje god se čuva arhivska građa vladali i približno podjednaki i stručni i tehnički uvjeti. Žali se da »nemamo ni općeg arhivalnog zakonodavstva

... ni centralnih organa koji bi upravljali državnim arhivima«, te predlaže da se organizira posebno »arhivalno vijeće ili arhivalno povjerenstvo« s vrlo širokim ovlaštenjima i sastavom, a kojem bi predsjedavao »ministar unutrašnjih ili vanjskih posala« po uzoru na druge zemlje u kojima je postojala slična arhivska uprava. Ne zaboravlja ni posebne arhivske škole koje bi se organizirale uz postojeće matične, centralne arhive, jer je smatrao da školovanje arhivista u stranim arhivističkim centrima ne bi u potpunosti zadovoljilo naše potrebe s obzirom na specifičan karakter domaće arhivske građe. U drugoj radnji (5) naglašava neophodnu potrebu unutarnjeg uređenja arhiva, tako da »i stara listina i moderni spis moraju da budu na svom mjestu i treba da budu tako točno inventarizirani i katalogizirani, da se u svako doba može doći do njih ...«, te da će »naučnim potrebama odgovoriti onda, ako u svako doba mogu onome koji se bavi naukom pružiti cijeli materijal koji se u njima čuva 0 bilo kojem historijskom, literarnom ili kulturnom pitanju«. Slične misli iznosi Nagy i u člancima »Prvi koraci naše arhivalne reforme«,

4 »Kraljevski zemaljski arhiv«

7 i »1000-godišnjica hrvatskog kraljevstva i naši arhivi«.

8 U to doba pojavilo se još jedno, također veoma važno arhivsko pitanje, tj. pitanje naših arhivalija u tuđini, u prvom redu u Austriji, Mađarskoj 1 Italiji. Neka od tih pitanja s Austrijom i Italijom i do danas nisu u potpunosti riješena. U prvim godinama nakon I svjetskog rata veoma važna uloga u pregovorima sa zainteresiranim stranama, naročito s Austrijom, zapala je i Nagya, te je sudjelovao pri sklapanju tzv. »Rimske konvencije o arhivima« iz 1922. i prilikom izrade i potipisivanja »Sporazuma između Vlade Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i Austrijske Vlade o izvršenju članova 93. i 194. do 196. Sen-Žermenskog ugovora« 1923. godine, kao opunomoćeni predstavnik vlade Kraljevine SHS. O tome je Nagy opširno izvjestio u radovima »Arhivski ugovori I — III« i »Arhivski ugovori IV — VIII«.' No, još i ranije, pa i prije donošenja Sporazuma s Austrijom, upozoravao je na važnost i značenje razgraničenja građe među zemljama nasljednicama Austro-Ugarske te na potrebu da se što točnije utvrdi koja će nam građa biti vraćena. U tome smislu pokazao je veliko poznavanje tekuće međunarodne arhivističke literature, a naročito o pitanju razgraničenja i međunarodnih arhivskih ugovora. P radnji »Naše arhivalno pitanje do konca godine 1922« Nagy spominje da je »već okolo Božića g. 1918. učestvovao u Beču u jednom sastanku pred4 Jugoslavenska njiva 33, 16. VIII 1919, str. 523 — 525. 5 Značaj suvremenih arhiva, Nova Evropa 1/1920, str. 395 — 398. 6 Jugoslavenska njiva 39/1919, str. 626—627. 7 Jugoslavenska obnova — njiva 4/1920, str. 797 — 798. 8 Obzor 66/1925, 244, 3. ' Vjesnik Kr. državnog arhiva Zagreb 1925, str. 1—16, i 1926, II, str. 82—114. 127