ARHIVSKI VJESNIK 24. (ZAGREB, 1981.)
Strana - 114
Najveći propust ovoga Vodiča proizlazi iz prakse rada na sređivanju fondova. Naime, velik dio prikazanih fondova predstavlja tzv. »zbirne fondove«. Zbog toga su se autori opredijelili da kao posebnu rubriku stave i »tvorci fonda«. U stvaranju tih »zbirnih fondova« — kako se može vidjeti iz povijesnih bilježaka — utjecala su dva činioca: pravni nasljednik pojedinog fonda i primanje građe u arhiv od određene ustanove koja je prethodno skupljala građu različitih tvoraca fondova. Za snalaženje u građi Arhiva i pronalaženje građe nastale djelovanjem pojedinog povijesnog tvorca fonda vrlo dobro služi iscrpno »kazalo arhivskih fondova i zbirka te njihovih tvoraca«, koje donekle nadomještava propust pri stvaranju »zbirnih fondova«. Sa stručnog arhivističkog gledišta bit će potrebno izraditi temeljitu analizu i sadržajnog opsega ovoga Vodiča (npr. da li u Vodič spada i popis registraturnih stvaralaca građe) i prakse stvaranja »zbirnih fondova«. Na kraju, valja istaknuti da je ovaj Vodič i ogledalo stručnosti pristupa obradi arhivske građe te svojim pozitivnostima i negativnostima može biti poticaj za dalji rad na izradi sličnih obavjesnih pomagala. J. Kolanović VODNIK PO FOND I H ZGODOVINSKEGA ARHIVA LJUBLJANA, 1980. Zgodo vinski arhiv u Ljubljani objavio je u povodu 60-godišnjice Mestnega arhiva — kao prvi u Sloveniji — pregled svojih fondova. Početkom 70-dh godina nadležnost Arhiva proširena je na srednju Sloveniju, što je potaklo inicijativu da se priđe objavljivanju sadašnjega vodiča — omašnoga sveska (381 stranica), sa kratkim sašecima na njemačkom, talijanskom, engleskom, francuskom i ruskom jeziku. U svesku za čiji sadržaj odgovara J. Žontar, pored kratke uvodne riječi dat je sadržajan povijesni pregled Povijesnog arhiva Ljubljana od 1898. do 1978. godine (ljubljanski magistrat imao je već 1609. »poseban prostor za hranjenje spisa«), ali s nekim podacima i za slijedeće godine; pored upute za upotrebu vodiča i građe, dati su podaci o tvorcima arhivske građe. Materija je zatim raspoređena (1) na mjesto i općinu Ljubljana i (2) na općine Cerknica, Črnomelj, Domžale, Grosuplje, Idrija, Jesenice, Kamnik, Kočevje, Kranj, Liti ja, Logatec, Metlika, Novo Mesto, Radovi jica, Ribnica, Škofja Loka, Trebnje, Tržić, Vrhnika. Na kraju edicije priloženo je abecedno kazalo fondova i zbirki, podijeljeno na ove cjeline: državna uprava i samouprava (do 1945), oružništvo i vojska, fašističke i nacional-socijalističke organizaoije, jedinice .i ustanove NOB-a (1941—1945), organi društveno-političkih zajednica, društveno-političke organizacije, pravosuđe, socijalno osiguranje, gospodarstvo, društvene djelatnosti, osobna i privatna područja i zbirke. Iz nabrojenoga mogu se razabrati i kriteriji koji su vodili autore pri pripremanju djela. Svaka jedinica sastoji se od informacije o imenu fonda ili zbirke (obično: zadnji tvorac), količina građe, (broj knjiga, fascikla itd.), te o okvirnim godinama, postojećim popisima, administrativnim i arhivističkim pomagalima, podacima o dijelu fonda ako je u drugoj instituciji, prikazu građe, te literaturi. I na kraju: prvi arhivist bio je pjesnik Anton Aškerc, s čime je započeo 1888. sistematski i kontinuirani rad na arhivskoj građi ljubljanskog magistrata (zanimljivo je reći da je njegov nasljednik — od 1913. do 1921. god. — bio Oton Županeič). Krajem 1978. u Zgodovinskom arhivu radilo je 25 radnika. P. Strčić 114