ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 454
ravno, sa aspekta interesa zaštite arhivske i registraturne građe i jednog šireg koncepta prisutnosti arhivske službe u kulturnim zbivanjima) i na društveno korisnim akcijama uvećavati broj svojih članova. Ako u centar rada Društva, stavljamo probleme koji ne doprinose izloženoj zadaći, to će Društva u vrlo kratko vrijeme izgubiti i dio postojećeg članstva. Već sada jedan broj radnika zaposlenih u arhivskoj službi nisu učlanjeni u pojedino Društvo. Postavlja se pitanje ako nemamo čak ni takve programe na kojima se mogu angažirati arhivski radnici, kako možemo onda očekivati da u realizaciji tih programa učestvuju i oni koji nisu arhivski radnici. Sekcije Saveza koncipirane su kao stalna stručna tijela Saveza koja permanentno prate i istražuju probleme u određenoj oblasti stručnog rada. Dosadašnja iskustva koja proizlaze iz rada Sekcija mogu se rezimirati: a) kao vrlo pozitivna, jer na određenim stručnim pitanjima vežemo izvjestan broj specijalista za tu problematiku, pa se dosljedno tome mogu očekivati i adekvatni rezultati, b) Sekcije pokazuju, nakon što su formirane, nedovoljnu samoinicijativu u praćenju problema u čitavoj jednoj skali (od tehničkih do sadržajnih). Zadnjih godina u našem Savezu sve je prisutnija kritika koja se odnosi na stupanj naše organiziranosti. U toj kritici značajno mjesto daje se rezultatima koje je postigla arhivska služba u nekim drugim republikama. Ti uspjesi, navodi se, rezultat su njihove bolje organiziranosti. Zajednice arhiva formirane u nekim republikama i pokrajinama na osnovu zakonskih propisa djeluju vrlo ažurno po nizu pitanja, što je evidentno u provedbenim propisima, analizama, kao i u nizu poslova koje su te zajednice preuzele da ih za arhive okupljene u toj Zajednici urade (nacrti normativnih akata, analize planova i si.). Smatramo da problem nije u organiziranosti, već u efikasnosti postojećih organizacionih formi, odnosno tko i koliko obavlja svoje, Zakonom i drugim aktima, zacrtane obveze. Imamo osmišljenu i racionalnu mrežu arhiva u SR Hrvatskoj. Arhivski savjet Hrvatske, Savez društava arhivskih radnika Hrvatske i Društva. Arhiv Hrvatske sa svojim funkcijama. Delegate i izabrane predstavnike u nizu samoupravnih i drugih organa. Da li je u toj organizacionoj shemi potrebno oformiti još neko tijelo, npr. Zajednicu arhiva? Razlog za formiranje Zajednice ne može biti neaktivnost postojećih tijela i organa. To može stvoriti zatvoreni krug: formirajmo Zajednicu, pa ako ona ne radi (a to ćemo konstatirati nakon par godina) — stvorimo neki novi organ. Itd. Rezultat: bavimo se formom, a ne sadržajem — meritornom stvari: radom. Bitno je racionalizirati poslove i forume. Tijela i organi koje izaberemo moraju raditi poslove za koje su izabrani. Ako to ne rade, ili ne dijele sudbinu svih zaposlenih u službi — neka odu sa svojih funkcija. Mi smo protiv formiranja bilo kakvih zajednica, kako one na nivou republike, tako i savezne, ako prije ne utvrdimo što će one raditi u kontekstu postojećih organa i organizacija. Savez društava naše republike je prema Zakonu udruženje građana, a to znači da ne treba i ne smije obavljati poslove drugih organa itd. U međuvremenu Arhivski savjet Hrvatske se ne sastaje, osnovni problemi službe (kadrovski, prostorni, materijalni) ne rješavaju se, ili su više manje prepušteni inicijativama pojedinih arhiva, problemi stručnog rada u arhivima poprimaju alarmantne dimenzije itd. Prema tome, predlažemo formiranje radne grupe koja treba ispitati sve postojeće forume kroz koje djelujemo i na osnovi analize predložiti da li ići u formiranje Zajednice arhiva SR Hrvatske ili tu ideju odbaciti. Samoupravna grupacija koja objedinjuje zavode za zaštitu spomenika kulture, zavode za zaštitu prirode i arhive, zadnjih godina ne pokazuje znakove svog života. Ovakva kakva je ona teško može biti jedna od organizacio454