ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 426

Na prvom mjestu valjalo bi spomenuti prilog: H. C. von Imhoff, A basic bibliography of conservation. The literature on conservation and restoration of art and archeology (78/0/0), u kojem autor daje pregled osnovne literature i bibliografije radova s područja konzervacije općenito, a među ostalima i radove koji se odnose na zaštitu i restauriranje papira. Vrlo je interesantan i značajan prilog: /. Thiebaut, Sécurité et conservation (78/0/1), u kojem autor razmatra odnos između sigurnosti i konzervacije (čuvanja i zaštite). Naime, ta dva područja, cilj kojih je zaštita kulturnih dobara, a u prvom slučaju i zaštite ljudstva, u većini slučajeva idu ruku pod ruku, ali se ponekad mogu i razići. Autor posebno naglašava potrebu da ekipe čiji je zadatak briga o konzervaciji kulturnih dobara budu dobro upoznate s problemima i zadacima ekipe čija je briga sigurnost i obrnuto, jer je to jedini način da ne dođe do kontradiktornih rješenja, što bi u krajnjoj liniji išlo na štetu bilo konzervacije, bilo sigurnosti. U radnoj grupi o etnografskim materijalima bila su, među ostalima, dva vrlo interesantna referata: R. B. Renshaw-Beaushamp, »Fumigation«: to purify with fumes (78/3/1) i A. Vetter and V/. P. Bauer, Pest control in ethnographic museums by means of fumigation (78/3/6). Naročito tokom diskusije nakon održanih referata bilo je napomenuto da se pri praktičnom radu pokazalo negativno djelovanje nekih sredstava za dezinsekciju (i dezinfekciju) na neke određene materijale, što upozorava na to da se i ta mogućnost mora imati na umu. Iako su materijali koji ulaze u sastav dokumenata i knjiga jednoličniji od onih koji ulaze u sastav raznih etnografskih materijala, ipak i u tom slučaju treba voditi računa o odnosu: dokument, knjiga — sredstvo za dezinsekciju ili dezinfekciju (npr. formalinom se ne smiju dezinficirati materijali od kože, timolom uljni premazi i si.), naročito ako se žele upotrijebiti neka nova, možda efikasna, ali ne dovoljno provjerena sredstva. Zanimljiv je bio i referat: Werner Schmitzer, Conservation of leather objects in etnographic museums (78/3/3) (konzervacija objekata od kože u etnografskim muzejima), jer se mnoga navedena iskustva mogu primijeniti i na kožne uveze. Sjednica radne grupe »Dokumentacija« bila je isto, na svoj način, interesantna, pa je zbog toga ovdje ukratko prikazujemo. Odmah treba naglasiti da je programom rada te grupe za 1975—1978. godinu bila predviđena razrada mogućnosti primjene elektroničkih računala za obradu dokumentacije 0 konzervatorskim radovima, o pisanim izvorima, materijalima i tehnikama u slikarstvu, te muzejske dokumentacije općenito. Mogućnošću primjene mnogobrojnih novih materijala, tehnika i metoda pri konzervatorskim i restauratorskim radovima, konzervacija od rutinskog rada postepeno prerasta u interdisciplinarnu znanost, te je konzervatoru sve teže i teže redovito pratiti suvremena dostignuća. Ne manje značajno je poznavanje materijala i tehnika koji su se upotrebljavali u prošlosti, a isto tako 1 analize rezultata radova izvedenih u daljoj ili bližoj prošlosti. Sve to potiče na razradu suvremenog sistema dokumentacije i informacije, koji će omogućiti da se potrebni podaci mogu, ili će se već u bližoj budućnosti moći, obrađivati s pomoću elektroničkih računala. Razumljivo je da sedam referata, koje smo imali pred sobom, sasvim sigurno ne predstavljaju sva postojeća dostignuća i rezultate na tom području, ali ipak nam daju neke predodžbe. Samo iz jednog referata: R. M. Organ, The computerisation of conservation records (78/4/4) vidimo da se već pristupilo obradi podataka s pomoću elektroničkih računala, i to u Conservation Analytical Laboratory Smithsonian Institution u Washingtonu, koji ima funkciju centralnog laboratorija za proučavanje i čuvanje muzejskih objekata. Primjenjuje se program SELGEM (SELf-GEnerating Master), razrađen u Office of Computer Services, Smithsonian Institution. 426