ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 416

Trgovina Član 6. »Svaki seljanin Trpnja može slobodno kupovati i prodavati svu robu bilo koje vrste, načina i uvjeta trgovine koja bi se mogla izvršiti u Trpnju, koja nije zabranjena zakonom ili posebnim propisima bez obzira na to radi li se o robi koja potječe iz samog mjesta ili o stvarima izvana koje bi mogle tamo stići, te Gundulić ne smije pod bilo kojom izlikom zabraniti ili smetati bilo kome da vrši ili da uđe u sve vrste trgovine koja bi se vršila u Trpnju, pod prijetnjom kazne koja je navedena u 1. članu«. Sloboda bavljenjem trgovinom za sve podanike u Dubrovniku bila je toliko jasna da Gundulić pred drugostepenim organom nije mogao braniti zloupotrebe koje je činio sprečavajući svoje kmetove da se bave trgovinom, tako da o ovom članu na Vijeću moljenih nije bilo diskusije. Vino Član 7. »Budući da je te godine ostalo kod nekih seljana Trpnja vina koje su bili dužni za najam Gunduliću, ti seljaci dužni su platiti najkasnije do 15. kolovoza te godine po 56 grošeta za 1 baril, odbijajući pri tom uobičajeni kalo«. Kako na ovaj član nije bilo prigovora ni sa strane tuženog, a ni tužitelja, drugostepeni organ se nije njime bavio. Član 8. »Budući da su se dotični seljani sa spomenutim Gundulićem dogovorili za prije spomenuti najam vina, moraju te stranke taj najam, njegovu visinu utvrditi pismenim ugovorom koji će se registrirati u ovoj kancelariji. Ako to ne učine u roku od idućih 6 mjeseci, računajući od dana donošenja ovog pravilnika, zainteresirani seljani smatrat će se obveznim da dadu Gunduliću samo toliko vina koliko će imati na njegovoj zemlji, kako je to uobičajeno prema praksi i običaju mjesta«*

3

. Ovim se članom drugostepeni organ nije bavio. Član 9. »Do 20. listopada svake godine Gundulić mora primiti u svoj stranj (podrum) sva vina koja mu pripadaju i koja bi mu iz bilo kojeg naslova trebali dati njegovi seljani. Ako ta vina ne primi u rečenom vremenu, upast će u kaznu utvrđenu u članu 1. K tome još, oni seljani od kojih nije htio primiti vino mogu njemu osobno, a u njegovoj odsutnosti njegovom podrumaru ili drugome koji bi ga zamjenjivao, u prisutnosti prikladnih svjedoka, ponuditi to vino, ako ga on do 20. X. ne primi, oni više nisu dužni da mu vino dadu. To se ne odnosi na one seljane koji bi svojevoljno htjeli primiti u svoju kuću vino koje pripada Gunduliću ili bi se s njim na drugi način nagodili«. Drugostepeni organ je potvrdio ovaj član. Ugovorom koji je 4. VII. 1765. Gundulić sklopio s kmetovima iz Trpnja za budućih 25 godina kmetovi su svoje vino uskladištavali u svoje konobe, prodavali ga u Trpnju i okolici »sa svim onim prednostima i privilegij ama koje bi imao i njihov gospodar«, a Gunduliću plaćali u gotovini iznos koji je utvrđen za svaku obitelj, i to do 15. VIIL Iz ovog proizlazi da su kmetovi, uz obavezu davanja vina po procjeni uroda loze, dodatno u vinu plaćali Gunduliću i neke druge svoje obveze, možda službe, »poklone« i si. 416