ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 414

Te je odredbe prvog člana pravilnika drugostepeni organ jednoglas­no prihvatio u cjelini dodajući im: »... pridržavajući pravo Šišku Gun­duliću da može u civilnoj parnici postaviti svoj zahtjev i poduzeti sve korake koje ima i može imati u vezi s tim kućama«. Član 2. »Isto tako, u istom roku i pod prijetnjom iste kazne kao u prethodnom članu, Gundulić mora isprazniti kuću u Trpnju, koju po­sjeduju Petar Beleca i Stjepan Butirić u razmjernim dijelovima, i pre­dati je tim posjednicima u čijim rukama je bila u času kada je Gun­dulić u nju ušao i unio svoju robu. Mora je predati u istom stanju u kojem je našao, sa svim svojim pripadnostima. Odmah mora iznijeti svu svoju robu, i u istom roku vratiti im ključeve svih soba. Pridržava se pravo Šišku Gunduliću da može svoje zahtjeve spram navedenim posjednicima kuće iznijeti sucima za sporove i pred sudom ih rješavati, ali tek nakon što ta kuća bude dovedena u navedeno stanje«. Ovaj član drugostepeni organ potvrdio je u cijelosti bez ikakovih nadopuna. Član 3. »Kuća koja se također nalazi u Trpnju, i kojom su se biv­ši gospodari i vlasnici dotičnog mjesta i prethodnici gosp. Šiška Gun­dulića služili držeći bačve s vinom, neka bude i mora biti onoga kojemu pripada po pravu. Pridržava se također i za ovu kuću spomenutom Šiš­ku Gunduliću pravo da može eventualne svoje zahtjeve u vezi s tom ku­ćom iznijeti tužbom i riješiti pred sudom, šiško je za upotrebu te kuće, koju je pretvorio u svoj vlastiti stranj (konobu) i nadogradio iznad nje nove prostorije, dužan da i ubuduće, do spomenute (eventualne) sudske odluke, daje i plaća onima kojima su plaćali raniji vlasnici mjesta to­liko koliko su oni davali za njezinu upotrebu, i to pod prijetnjom iste kazne koja je utvrđena u 1. članu (tog pravilnika), koja će ga stići ako ne izvrši to plaćanje«. Drugostepeni organ potvrdio je taj član bez promjena. Kmet nije mogao imati nekretnine, pa su sve kuće u Trpnju bile vlasništvo Gundulića. Umjesto najma kmet je davao službu (servitu). Međutim, kmetska obitelj koja nije imala odraslu mušku osobu osloba­đala se ove službe sve dotle dok se u toj porodici nije ponovno našao odrastao muškarac. Ako je udovica, uz muževlju kuću, željela zadržati, rekli bismo danas »stanarsko pravo« i na kući umrlih roditelja, i to je mogla, ali za tu kuću ona se nije mogla osloboditi službe. U tom sluča­ju morala je platiti nekog dnevničara koji bi, u njezino ime, obavio službu Gunduliću. Ribolov Član 4. »Gundulić ne može obvezati nijednog od svojih seljana Trp­nja da za njega samog love ribu niti tratama, niti šabakama (poteza­ča za gere), niti mrežicama, a ni drugim ribarskim alatima. Ali, ako tko od njegovih seljana to čini spontano i vlastitom voljom, mora Gundu­lić biti poslužen ribom kad je ulove, a on je dužan platiti ribu koju uzme po mjesnim cijenama. Ako se Gundulić ogriješi u ovome što sa­drži ova odredba, upast će u kaznu utvrđenu u članu 1. tog pravilnika«. Vijeće umoljenih ispravilo je citiranu odredbu na način da su se­ljani Trpnja dužni i da moraju ribariti redom jednom od njihovih ša­baka, dnevno u službi Gundulića, kada on tamo boravi, a on je dužan 414

Next

/
Thumbnails
Contents