ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 412

u Capitulu giuravam, i govorom Kapitul jest u svim i svemu istinit. Erbosam Ja rodom, i stanom stoim u Tarpgniu, too i imam okaxion too vightietti svako godiscte«.

55 Nije nam poznat ishod te parnice, jer nismo pronašli presudu. Smatrajući da ponašanje i zahtjevi njihovog zemaljskog gospodara Šiška Mata Gundulića nisu u skladu sa zakonima i običajima Republike, seljani Trpnja, u proljeće te iste 1741. godine ustali su tužbom. Za odvjetnika su uzeli dubrovačkog plemića Marka Diva Tome Basiljevića, kojeg je većina od njih dobro poznavala, jer je imao posjede u Gornjoj i Donjoj Vrućici, nedaleko Trpnja. Držeći se utvrđenog postupka

56 Vijeće umoljenih izabralo je trojicu između svojih članova, i to Frana Marina Tudizića, Luku Rafa Gučetića i Marina Orsata Sorkočevića, stavilo im u zadatak da ispitaju prijepornu stvar, te po svojoj savjesti predmet riješe pismenom presudom. Da bismo danas na temelju arhivske građe mogli rekonstruirati i slijediti tok jedne parnice, potrebno je, po marginalnim bilješkama, pregledati mnoge knjige. Mi ćemo, na osnovi onog što je zabilježeno u knjizi zapisnika Vijeća umoljenih

57 i knjizi Raznih dokumenata kancelarije

58 rekonstruirati ovaj spor. Najprije nekoliko riječi o samom postupku. Navedeni senatori, kao izabrani suci, 17. ožujka 1741. pred Malim vijećem obavili su »intentio«, tj. pravne radnje u kojima tužitelj pruža dokaze svojih navoda u tužbi. Saslušali su tuženog Gundulića i svjedoke, istraživali, ispitivali pod zakletvom sve dotle dok jedna od strana nije izjavila »Nole amplius examinare«, kao znak da više ne zahtijeva da se stvar dalje ispituje. Budući da je tužbeni zahtjev (praeceptum facturus) zadirao u gotovo sve manifestacije života seljana tužilaca, da ne bi samo presudili o prošlim sporovima, već da razriješe i buduće probleme, suci su presudu izradili u obliku jednog pravilnika (regolamento), podijelivši ga u 11 poglavlja (capituli). Tako su oni »u ime ovlasti koja im je dodijeljena od preuzvišenog Senata neopozivo odlučili« i tu svoju odluku predali 19. svibnja 1741. javnom i zakletom kancelaru Ivanu Floriju da je registrira i objavi.

59 Ta odluka u obliku pravilnika proglašena je 20. svibnja 1741. Marku Diva Tome Basiljeviću, odvjetniku Trpanjaca, a sutradan tuženom Šišku Gunduliću. Protiv izrečene presude nezadovoljna stranka imala je pravo uložiti žalbu u roku od 8 dana od proglašenja, pa se tim pravom koristio Šiško Gundulić, polažući u žalbenom roku dvostruki polog od sume na koju je bio presudom osuđen. Suci, koji su donijeli prvostepenu presudu, mogli su je na priziv opozvati i poništiti, ali samo u roku od 24 sata od podnesene žalbe, i to jednoglasnom odlukom. Kako se to u ovom slučaju nije dogodilo, žalba je preko Malog vijeća dostavljena Vi» Ibidem, f. 144. 54 Liber viridis, cap. 376, od 24. V 1466.; K. Vojnović, Sudbeno ustrojstvo republike Dubrovačke. Rad JAZU, knj. 108, 165-166. n Cons. rog. (1739-1741), vol. 159, f. 227'-231. HAD. 58 Div. Canc, vol. 221 (1737-1748), f. 106'-110' i 115'-118. HAD. Navodi se da je raspravljano pred Malim vijećem 17. III 1741., međutim na odgovarajućem mjestu u Acta Minoris Cons, pista se ne nalazi o tome. U seriji 54. Sudske prijave predane kancelariji u vol. 56-58 nema podataka, a niti u seriji 39. Registru poziva upućenih vani Dubrovnika. U seriji 15. Appellationes, vol. 12 također se ne navodi. » Div. canc. vol. 221, f. 106'. HAD 412