ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 407
st. bila ograničena uglavnom na Jadran. 22 Ta maritimna orijentacija Republike u vrijeme kad je zemljoposjed, uz skromne plaće za državne službe, bio zadnji materijalni oslonac većine vlastele, temeljito je utjecala na gospodarski, društveni pa i politički život države. To vrijeme, zbog ratova i opadanja mletačke moći, pogoduje neutralnoj dubrovačkoj zastavi, pa se građanska klasa, koja je u porastu, baca na pomorstvo. Bavljenje pomorstvom i trgovinom zahtijevalo je pismenost, i to u materinskom i talijanskom jeziku, pa je to razlog da mnogi domaći svećenici na Pelješcu otvaraju privatne škole. 23 Struktura pelješkog sela naglo se mijenja. Od čobančića koji su pasli vlasteoska stada postaju pomorci, patruni mreža, koji s vlastelom dijele dobit na brodovima, a često im vlada povjerava političke i diplomatske zadatke. Vijeće umoljenih, koje je 1621. ograničilo zaduživanje seljaka preko 3 perpera bez privole njegova zemaljskog gospodara, ovlastilo je kmeta da, ako dobije zajam od osobe koja mu nije gospodar, u svrhu pomoći za obradu zemljišta, smije poboljšice na zemlji dati u zalog 24 . Vijeće umoljenih, koje je krajem 16. i tijekom 17. stoljeća nizom odredaba protiv luksuza štitilo osiromašenu vlastelu od pretjeranih troškova na odijela, nakit i svečanosti, donijelo je 1733. godine odredbu o seljačkim svečanostima i svadbama. Tom odredbom zabranjuje se prodaja mesa na kredit, a onaj koji bi ga prodao, neće moći tražiti plaćanje duga. U blagdane ne smiju se unaprijed činiti druge »gozbe« osim objeda na sam blagdan. Za svadbe se može uzeti najviše četiri svata, a oni mogu biti na objedu samo na dan vjenčanja i idućeg dana. Prekršitelji, oni koji bi doveli veći broj svatova, pripremili više objeda kako za blagdane tako i za svadbe, kaznit će se jednako kao i oni koji bi došli i ostali na tim objedima kaznom od mjesec dana zatvora i za svaki prekršaj još po 10 perpera. 25 Izneseni podaci, kao uvodne napomene, olakšat će razumijevanje problema koji se u nastavku izlaže. Gospodari i vlasnici Trprija Pri razdiobi pelješke zemlje 1344. Trpanj, naselje na zapadnom i krajnjem dijelu Republike, bio je podijeljen na četiri dijela. Braću Dobra i Luku Gambe zapala su dva i po dijela, dok su braća Marko i Petar Bučinčić (Bucignolo) dobili dio i pol. 26 Obje te plemićke porodice bavile su se pomorskom trgovinom. 27 Dobre Gambe umro je 1352, pa 22 V. Koščak, Posljednje razdoblje Dubrovačke republike. Forum, XV, knj. XXXII, br. 10-11, Zagreb 1976, 683. 23 Z. Sundrica, O školskim prilikama na teritoriju Dubrovačke republike u XVIII vijeku. Anali HID, god. X-XI, 1966, 291.; C. Fisković, O školovanju orebićkih pomoraca. Građa i prilozi za povijest Dalmacije, Split 1974. 24 P. Glunčić, Iz prošlosti grada Stona XIV-XIX vijeka. Spomenik CXI SAN, Beograd 1961, str. 71. 25 Cons, rogar., 156, (1733-1735), 24-25. HAD. 26 Jedan dio Pelješca podijeljen je 1336. Sačuvana je knjiga te diobe, ali njom nije obuhvaćen Trpanj. Ostali dio podijeljen je 1344., ali nam se ta knjiga dioba nije sačuvala. 1393-96. učinjena je revizija zemljišnih dijelova na Pelješcu. Na f 62 verso u toj knjizi revizija zabilježeno je: »Našli smo jedno mjesto koje se zove Trpanj (Terpen) uz Neretvansko more,, u kojem su četiri dijela kao što se to vidi ovdje dole: Dobre i Luka braća Degambe dva i po dijela, a braća Marko i Petar Bucignolo dio i po. Gore rečeni Trpanj je jedna uvala sa vinogradima i zemljištem duga sa istoka do zapada oko 430 paša (passa)«. Opisujući granice mjesta spominje se Duba, Vrućica (Vruchica) i Prosik (Prosech). Zanimljivo je da se spominje i voda na Oranu oko koje će se ostaviti pola zlatice zemlje, kako je izneseno na zboru da je od davnine. Cathasticum, serija XII, knj. 2. HAD. 27 /. Manken, Dubrovački patricija! u XIV veku. SAN, Beograd 1960, 30 i 52. 407
