ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 37

Visu nema uopće maslina, a u sjev. i južnoj Dalmaciji ima nešto malo, ali sve je to minimalno i neznačajno. U tvornicama ribe na Komiži, ovaj odbor je rekvirirao 1.5 vagona ulja nakon kapitulacije Italije, ali to ulje je već velikim dijelom podijeljeno vojsci i narodu. Još postoji zaliha od cirka 25 kv. koja nije dovoljna ni za najpotrebnije slojeve naroda na Visu. Ljetnji ribolov je ove godine bio rekordan, ali uslijed vojničke situacije i ranijih zabrana ribarenja (od strane okupatora) samo je djelimično mogao da bude iskorišten. Ipak je narod otoka uspio da posoli jedan dio ribe, na­ročito na Visu, te Korčuli, Lastovu i Hvaru, i narod je rado preko nabavnih poduzeća tu ribu mijenjao za smokve, rogače, ulje, duhan itd. Za vrijeme ljeta i rane jeseni narod uz more (tamo gdje okupator nije spalio mreže) ishranjivao se je sviježom ribom, koje je bilo u dovoljnim količinama. Ovaj Odbor je koliko je mogao pomagao onim krajevima koji su oskudijevali ri­barskim alatom, na takav način što je iz krajeva gdje je bilo više alata Opskrbljivao one krajeve u kojima je neprijatelj uništio sav ribarski alat. Iz ovog, ma koliko nepotpunog prikaza ekonomskog stanja naroda vidi se da je neposredno poslije žetve, dok je još bilo grožđa i u primorskim krajevima ribe nekako kuburio. Ali sa približavanjem zime stanje se sve više pogoršavalo, tako da je ono sada kritično. U mnogim krajevima, naro­čito Trogirskoj zagori, u skoro cijelom srednje-dalmatinskom okrugu, na otocima a naročito na otoku Braču, gdje se kod naroda uslijed slabe ishrane već pojavljuju bolesti, a bilo je i nekoliko slučajeva smrti od gladi. Prema svemu izloženom vidi se da je ekonomsko stanje naroda Dalma­cije vrlo loše, a da i ne govorimo o oskudici odjevnih predmeta, koji se za cijelo vrijeme trajanja rata nisu nikako obnavljali, a i onako su bili oskudni. 5. POMOĆ VRHOVNOG ŠTABA. Pored ovako lošeg ekonomskog stanja naroda Vrhovni Štab, baš sam drug Maršal Tito donio je odluku da narodu u Dalmaciji, koji se listom povezao uz NO Borbu treba svim mogućim sred­stvima izaći u susret, pružiti mu pomoć. Pošto su u početku novembra po­čele da pristižu izvjesne količine hrane koje je Vrhovni Štab dobio od Sa­veznika, prema odluci druga Tita, 25% od ukupno primljene hrane bilo je određeno za potrebe naroda Dalmacije. Brigu oko prijema i raspodjele te hrane povjerio je Vrhovni štab ovom odboru i mi smo u tu svrhu obrazovali komisiju za prijem i raspodjelu hrane na Visu, koja komisija je radila po direktnim uputama i kontrolom privredno-fmancijskog odjela ovog odbora. Ma da količine ovako primljene hrane ni izdaleka nisu bile dovoljne za naj­nužnije potrebe izgladnjelog naroda Dalmacije ipak je tako pružena pomoć bila od velike koristi, a i politički je imala svoj rezultat jer je narod bio svijestan da hranu prima od Vrhovnog Štaba po odluci samog Vrhovnog Komandanta, koji uviđa potrebe naroda, pa čak i od potreba vojske Ukida da bi pomogao potrebnom, ali svijesnom narodu Dalmacije. Iz ovih izvora su prehranjivani i razni zbjegovi nastali uslijed neprija­teljskog nadiranja. Ukupno je do sada primljeno oko 50 vagona hrane, kako je detaljno specificirano u priloženom iskazu. 8 Ta hrana je dijeljena narodu (razumije se besplatno), prema stvarnim potrebama pojedinaca vodeći pri tome prven­stveno računa o najpotrebnijima, o nezbrinutim familijama partizana i na­rodnih boraca, te žrtava reakcije. Odluku o podjeli hrane donosili su NOO-i na terenu, na javnim zborovima, gdje su birane komisije sa zadatkom da 37

Next

/
Thumbnails
Contents