ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 37
Visu nema uopće maslina, a u sjev. i južnoj Dalmaciji ima nešto malo, ali sve je to minimalno i neznačajno. U tvornicama ribe na Komiži, ovaj odbor je rekvirirao 1.5 vagona ulja nakon kapitulacije Italije, ali to ulje je već velikim dijelom podijeljeno vojsci i narodu. Još postoji zaliha od cirka 25 kv. koja nije dovoljna ni za najpotrebnije slojeve naroda na Visu. Ljetnji ribolov je ove godine bio rekordan, ali uslijed vojničke situacije i ranijih zabrana ribarenja (od strane okupatora) samo je djelimično mogao da bude iskorišten. Ipak je narod otoka uspio da posoli jedan dio ribe, naročito na Visu, te Korčuli, Lastovu i Hvaru, i narod je rado preko nabavnih poduzeća tu ribu mijenjao za smokve, rogače, ulje, duhan itd. Za vrijeme ljeta i rane jeseni narod uz more (tamo gdje okupator nije spalio mreže) ishranjivao se je sviježom ribom, koje je bilo u dovoljnim količinama. Ovaj Odbor je koliko je mogao pomagao onim krajevima koji su oskudijevali ribarskim alatom, na takav način što je iz krajeva gdje je bilo više alata Opskrbljivao one krajeve u kojima je neprijatelj uništio sav ribarski alat. Iz ovog, ma koliko nepotpunog prikaza ekonomskog stanja naroda vidi se da je neposredno poslije žetve, dok je još bilo grožđa i u primorskim krajevima ribe nekako kuburio. Ali sa približavanjem zime stanje se sve više pogoršavalo, tako da je ono sada kritično. U mnogim krajevima, naročito Trogirskoj zagori, u skoro cijelom srednje-dalmatinskom okrugu, na otocima a naročito na otoku Braču, gdje se kod naroda uslijed slabe ishrane već pojavljuju bolesti, a bilo je i nekoliko slučajeva smrti od gladi. Prema svemu izloženom vidi se da je ekonomsko stanje naroda Dalmacije vrlo loše, a da i ne govorimo o oskudici odjevnih predmeta, koji se za cijelo vrijeme trajanja rata nisu nikako obnavljali, a i onako su bili oskudni. 5. POMOĆ VRHOVNOG ŠTABA. Pored ovako lošeg ekonomskog stanja naroda Vrhovni Štab, baš sam drug Maršal Tito donio je odluku da narodu u Dalmaciji, koji se listom povezao uz NO Borbu treba svim mogućim sredstvima izaći u susret, pružiti mu pomoć. Pošto su u početku novembra počele da pristižu izvjesne količine hrane koje je Vrhovni Štab dobio od Saveznika, prema odluci druga Tita, 25% od ukupno primljene hrane bilo je određeno za potrebe naroda Dalmacije. Brigu oko prijema i raspodjele te hrane povjerio je Vrhovni štab ovom odboru i mi smo u tu svrhu obrazovali komisiju za prijem i raspodjelu hrane na Visu, koja komisija je radila po direktnim uputama i kontrolom privredno-fmancijskog odjela ovog odbora. Ma da količine ovako primljene hrane ni izdaleka nisu bile dovoljne za najnužnije potrebe izgladnjelog naroda Dalmacije ipak je tako pružena pomoć bila od velike koristi, a i politički je imala svoj rezultat jer je narod bio svijestan da hranu prima od Vrhovnog Štaba po odluci samog Vrhovnog Komandanta, koji uviđa potrebe naroda, pa čak i od potreba vojske Ukida da bi pomogao potrebnom, ali svijesnom narodu Dalmacije. Iz ovih izvora su prehranjivani i razni zbjegovi nastali uslijed neprijateljskog nadiranja. Ukupno je do sada primljeno oko 50 vagona hrane, kako je detaljno specificirano u priloženom iskazu. 8 Ta hrana je dijeljena narodu (razumije se besplatno), prema stvarnim potrebama pojedinaca vodeći pri tome prvenstveno računa o najpotrebnijima, o nezbrinutim familijama partizana i narodnih boraca, te žrtava reakcije. Odluku o podjeli hrane donosili su NOO-i na terenu, na javnim zborovima, gdje su birane komisije sa zadatkom da 37