ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 393

Posebni redakcijski kolegij, a tu bi ulogu mogao preuzeti i stručni kolegij Kinoteke Hrvatske, morat će odrediti neka tematska područja, kao što su: — bilježenje značajnih partijskih i drugih jubileja, obljetnice i proslave, —- stvaranje biografskih storija o kulturnim i javnim radnicima, — spomenici kulture, — kulturne manifestacije, — veće rekonstrukcije i si. Uz suradnju na programiranju to redakcijsku tijelo bilo bi dužno i pregledati, te verificirati i odrediti namjenu pojedinog realiziranog filmskog materijala. Svjedoci smo da već niz godina ne postoje najpotrebniji dokumentarni filmovi koji bi potpomogli informativno-propagandnu djelatnost u zemlji i inozemstvu. Razlog tome treba tražiti u jednostranom repertoarnom usmjerenju proizvođača filma, kao i o nedefiniranom odnosu prema stvaranju filmske dokumentacije. Poznata je činjenica da godinama nemamo toliko potrebnog filma o gradu Zagrebu koji bi u sebi sadržavao kulturno-povijesne, gospodarske, turističke i društvene aspekte u razvoju grada. Nemamo ni filmove o drugim značajnim kulturnim i turističkim centrima u Hrvatskoj. Nema cjelovitih i dobrih ostvarenja o: Splitu, Rijeci, Zadru, Dubrovniku, Trogiru, Šibeniku, Rijeci itd. Nemamo filma koji bi na umjetnički uspješan način prezentirao Ljetne igre u Dubrovniku i čitav niz drugih značajnih manifestacija. Filmska dokumentacija kojoj je potrebno osigurati visok profesionalni nivo može imati polivalentnu funkciju u stvaranju potrebnih filmskih materijala raznih namjena. Da bi se u programskom dijelu, te u fazi realizacije postiglo cjelovito informiranje, potrebno je uspostaviti i tijesnu suradnju s »Filmotekom 16«, Radio-televizijom Zagreb te filmskim proizvođačima. Vjerujem da preuzimanjem i ove brige Kinoteka Hrvatske ne bi iznevjerila svoju temeljnu funkciju, a nedostaci osmišljenog višegodišnjeg rada na filmskoj dokumentaciji i te kako su uočljivi i danas i jedino što nam često preostaje jest utvrditi koliko smo toga propustili zabilježiti filmskom kamerom. Umjesto zaključka Prvi koraci Kinoteke Hrvatske su pred nama. Zaista nam je trebalo neshvatljivo dugo vremena da konačno pokrenemo rad ove institucije. Da smo to učinili mnogo godina ranije, ne bi bili uništeni mnogi filmski materijali. Odmah poslije rata ne bi se filmska vrpca prodavala ni za što. Bio bi stvoren drukčiji odnos prema filmskom djelu. Svijest, to opet ponavljam, o filmu kao dijelu kulturne baštine bio bi duboko usađen barem u onima što se bave filmom, od njega žive. Filmsko djelo svjedoči o kulturnom nivou jednog naroda, jednog podneblja u određenom povijesnom trenutku. Ono najrječitije od svih umjetnosti govori i 393