ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 390

u sustav postojećih institucija koje se bave problemom obrazovanja kadrova i širenjem filmske kulture. Tješnjom suradnjom s »Filmotekom 16« iz Zagreba u toj fazi razvoja Kinoteka bi trebala pomoći kompletiranje filmske biblioteke, koju je započela izdavati »Filmoteka 16«. Kinoteka bi preuzela na sebe stvaranje dijela biblioteke koji bi u sebi sadržavao: izradu monografija, almanahe, preglede, knjige o pojedinim povijesnim razdobljima, kinematografijama pojedinih zemalja i si. Posebni naglasak treba dati na onaj dio biblioteke koji će biti usmjeren prema istraživanjima i raznolikim pristupima domaćem filmu, koji je još uvijek nedovoljno obrađen, osvijetljen i nazočan u izdavačkim programima pojedinih izdavačkih kuća. Svim tim akcijama koje bi se pokrenule u drugoj fazi razvoja Kinoteke Hrvatske dali bi se i prvi impulsi za stvaranje informativno-dokumentarne djelatnosti Kinoteke. Animacijska djelatnost Kinoteke Hrvatske Da bi pored svog temeljnog usmjeravanja, brige oko prikupljanja, čuvanja i obrade filmske građe, Kinoteka Hrvatske zadovoljila i društvenu potrebu, pokrila praznine koje postoje u načinu prezentacije filmskih djela, posebice domaćeg filma, u srednjeročnom razdoblju Kinoteka bi morala pristupiti rješavanju problema prezentacije svoga fonda. Nakon sređivanja i obrade građe potrebno je rješavati problem animacijske djelatnosti na području Hrvatske. U Zagrebu ostaje otvoren problem osiguravanja adekvatne kino-dvorane od cea 200 mjesta, u kojoj bi se kroz razne oblike, predavanja, tribine, seminare i si. prezentirala građa, vrijedna filmska ostvarenja te na taj način omogućilo studentima Akademije za kazališnu i filmsku umjetnost, Filozofskog fakulteta, učenicima srednjih i osnovnih škola, kao i širem građanstvu da se upoznaju s vrijednim djelima domaće i svjetske kinematografije. Poznata je situacija u vezi s prikazivanjem domaćeg filma. I pored upornih nastojanja više od 30 godina domaći kratkometražni film i nadalje se ne prikazuje u kinematografima, iako je jugoslavenska kinematografija stekla ugled upravo preko animiranih i dokumentarnih filmova. Nove generacije gledatelja nedovoljno poznaju vrijedna ostvarenja hrvatske i jugoslavenske kinematografije. Čak i u nastavničkim školama i fakultetima pristup i teoriji i povijesti filma temelji se uglavnom na djelima američke, talijanske, francuske, njemačke i kinematografije nekih drugih zemalja. Vrlo je rijedak kolegij koji govori o domaćem filmskom stvaralaštvu. U poplavi šunda, uvoza golemog broja filmova, u ovom trenutku ta brojka prelazi 250 dugometražnih igranih filmova godišnje, bez pravih i jasnih kriterija vrednovanja, u situaciji kad stručna filmska kritika nema nikakva utjecaja, a dnevni tisak je prihvatio uglavnom komercijalni aspekt prezentiranja filmskih djela, nužno je da Kinoteka, kao institucija koja mora temeljiti svoj rad na znanstvenim fundiranim, estetski i društveno izgrađenim kriterijima, izvrši i bitan utjecaj na 390