ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 379

viti nadležnom arhivu (čl. 17). S druge strane čl. 18 predviđa mogućnost izvjesne otštete vlasniku za proglašavanje njegovih arhivalija »povijesnim arhivom«. Niz odredaba regulira promet opisanom privatnom arhivskom građom. U čl. 19 propisani su rokovi i modaliteti obavještavanja nadležnog arhiva u slučajevima kada državni službenici (uprave ili sudstva) obavljaju »javnu prodaju« privatnih arhivalija. Na to se nadovezuje odredba čl. 20 o prečem pravu države na otkup privatnih arhivalija: država to vrši preko arhivskih ustanova, a u cilju »zaštite arhivske baštine«; država to vrši i na zahtjev pokrajina, regionalnih ustanova, općina i si.; ako postoji više takvih interesenata, rješenjem ministra za kulturu određuje se tko će izvršiti otkup. Poglavlje o »privatnim arhivima« završava nizom odredaba (čl. 21—24) o izvozu privatnih arhivalija koje su proglašene »povijesnim arhivima«. Za izvoz se traži: prethodna dozvola nadležnog arhiva; ukoliko se ovaj ne izjasni kroz jedan mjesec dana, smatra se izvoz odobrenim; u istom roku može nadležni arhiv narediti snimanje cjeline ili dijelova građe koja se izvozi, uz određene modalitete snimanja i propisano korištenje snimaka; u svrhe zaštite arhivske baštine država može i otkupiti takvu arhivsku građu uz cijenu koju traži vlasnik-izvoznik. Ako je u pitanju izvoz privatnih arhivalija »od javnog interesa«, koje nisu još bile predmetom proglašavanja za »povijesni arhiv«, rješenje o izvozu donosi ministar za kulturu u roku od mjesec dana nakon prijave vlasnika; u istom roku može država i ovu građu otkupiti. 2.4. Četvrto poglavlje zakona (čl. 25—27) donosi nekoliko zajedničkih odredbi za »javne i privatne arhive«. Ponajprije se određuje, da će se posebnim dekretom Državnog savjeta Francuske propisati uvjeti za izdavanje autentičnih izvadaka iz arhivskih dokumenata. Ministarska će naredba propisati tarifu za takve izvatke, za autentične kopije planova i za ovjeravanje fotokopija i svih fotoreprodukcija dokumenata iz državnih, pokrajinskih i općinskih arhiva (čl. 25). Nadalje: svi imaoci »javnih i privatnih arhiva« moraju uvijek obrazložiti svoju odluku u slučajevima kada odbiju neki zahtjev za korištenje arhivalija (čl. 26). Konačno: arhivske ustanove i imaoci »javne« arhivske građe moraju na vidnom mjestu objaviti odredbe ovoga zakona o korištenju arhivalija (tj. odredbe iz čl. 6—8, 10 i 25) i to u prostorijama koje su namijenjene korisnicima (čl. 27). 2.5. Peto poglavlje (čl. 28—31) sadrži kaznene odredbe. Sankcije su predviđene za slijedeća djela: uništavanje arhivalija; prisvajanje, pa i neprijevarno zadržavanje »javnih« arhivalija; povredu čuvanja profesionalne tajne sa strane arhivskih radnika; propust obavijesti nadležnom arhivu o namjeri prodaje privatne arhivske građe sa strane vlasnika; propust obavijesti nadležnom arhivu o »javnoj prodaji« privatnih arhivalija sa strane službenika (uprave ili sudstva) koji obavljaju takvu prodaju; nepoštivanje uvjeta pod kojima je privatna arhivska građa, u smislu čl. 10 ovoga zakona, predana javnoj arhivskoj ustanovi; propust vlasnika privatnih arhivalija, proglašenih za »povijesni arhiv«, kada pri prodaji svoje građe ne obavijesti kupca da se radi o »povijesnom arhivu«; promjene stanja »povijesnog arhiva« izvršene bez odobre379