ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 369
trebala sastati u Trstu. Našim predstavnicima to nije bilo pravo i smatrali su da to znači povredu čl. 27 Konvencije, što opet nije moralo značiti ispravnost i opravdanost njihova stava u pogledu toga pitanja. No ipak je komisija (ona za izradu pravila) bila zaista sastavljena, konstituirana i započela rad, ali, koliko je nama poznato, nije u ovom slučaju utjecala na djelovanje komisije u Zadru 47 . Svakako, poslije toga je ona prva obavila svoj zadatak. Tijekom drugog zasjedanja koje je trajalo od 3. srpnja do 8. studenoga 1926. god. komisija u Zadru održala je ukupno 23 sjednice, od kojih je veći dio bio opet samo formalne prirode, a manje meritornog značenja. Ipak nije bilo većih nesuglasica oko podjele pojedine arhivske građe. Čini se da su se naši predstavnici uvjerili u uzaludnost beskrajnih diskusija, pa se više nisu u njih upuštali. Tada je bila sporna, kako smo spomenuli, podjela knjiga priručne knjižnice prizivnog suda i spisi nastali pri radu talijanskih okupacijskih vlasti, dakle poslije 3. studenog 1918. god. Nije postignut sporazum ni što se tiče onih spisa koji su se odnosili na pravo ispaše Dalmacije na ličkim i bosanskim pašnjacima, među kojima se nalazilo spisa starijih od četrdeset godina. Kako su talijanski predstavnici smatrali i njih »historijskim spisima«, to je ovaj predmet bio stavljen in suspenso, ali kasnije, međutim, nikada nije postavljen na dnevni red. Iz opširnog izvještaja dr. A. Dulibića Ministarstvu vanjskih poslova vidi se da je za vrijeme četveromjesečnog djelovanja druge etape komisije obavljen ipak golem posao. Podijeljena je velika količina arhivskog materijala. U dalmatinskom namjesništvu odvojeni su, podijeljeni i predani Kraljevini SHS ovi spisi: spisi općeg protokola (1888—1905), 1.601 svežanj s oko milijun i pol spisa, svi spisi pokrajinskog vojničkog pripomoćnog povjerenstva (1890—1897) i ureda ratnih invalida (294 svežnja), jedan dio ugovora (11 svežnjeva), spisi zaklada (226 svežnjeva), reversa (3 svežnja) i spisa kotarskog vojničkog pripomoćnog povjerenstva (135 svježnjeva). Iz pisarnica financijskih vlasti podijeljeni su: spisi kotarske financijske direkcije (1878—1918) i prezidijalni spisi pokrajinske financijske direkcije (1878—1918) i pokrajinske (valjda namjesničke) registrature (1906—1920), ukupno 1.246 svežnjeva građe. Nadalje, kod bivšeg prizivnog suda bili su podijeljeni prezidijalni spisi (1904—1923), 418 svežnjeva i spisi koji su se odnosili na umirovljenje sudskog personala (1878—1923); pri kotarskom sudu svi registri, knjige, isprave i drugi materijal poreske općine Diklo-Kožino, izvršni spisi od 1898. do 1923. god., usve 266 svežnjeva; kod financijskog odvjetništva (državnog pravobranilaštva) podijeljeni su svi spisi od 1878. do evakuacije, te njegova priručna knjižnica, 997 svezaka, od čega je nama dodijeljeno 727, a državnoj prokuri u Trstu ono drugo. Također su tom prilikom podijeljeni spisi kotarskog ureda očevidnosti katastra za p. o. Diklo-Kožino, što nije bilo učinjeno u prvoj etapi djelovanja komisije. Iako to nije bilo u njezinoj izravnoj kompetenciji, ona je preuzela i knjige bivše kotarske učiteljske knjižnice u Zadru (oko 1.000 svezaka) i predala ih kotarskom učiteljskom društvu u Preku, koje je zapravo i 47 Dr. Gustav Gregorin iz Ljubljane bio je predsjednikom naše delegacije u komisiji za izradu pravila za podjelu »historijskih spisa« i službeno zatražio od dr. Dulibića izvjesne upute (isto, korespondencija D, br. 254), ali nam nije poznat odgovor dr. Dulibića, odnosno njegov stav, jer nije sačuvana kopija njegova dopisa. 24 Arhivîki vjesnik 369
