ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 368

hođenju. Ono je u svrhu štednje predložilo da dužnost eksperata preuzmu naši umirovljenici nastanjeni u Zadru, čemu dr. A. Dulibić nije bio sklon iz čisto stručnih i praktičnih razloga

43

. Ministarstvo je samo djelomično poštivalo njegovo mišljenje i rješenjem od 26. travnja 1926. god. postavilo Krstu Radimiria iz Splita kao eksperta za spise namjesništva, Petra Novakovića, potpredsjednika višeg zemaljskog suda u Splitu, za sudske spise (mjesto dr. Depoloa) i Dinka Bonettija u prijašnjoj funkciji, naglašavajući potrebu da se posao »uskori, uprosti i izvede s najvećom pažnjom«

44

. Odmah zatim Novaković je imenovan drugim delegatom našeg službenog predstavništva, dok neophodna pravila nisu zgotovljena i pored svega nastojanja dr. A. Dulibića, pa nije bilo moguće zahtijevati i podjelu tzv. historijskih spisa. Na osnovi dogovora spomenutog ministarstva i talijanskog diplomatskog poslanstva u Beogradu komisija se trebala sastati 3. srpnja 1926. god. u Zadru, što je stvarno i uslijedilo u ugovoreno vrijeme. Tada se vidjelo da su i Talijani izvršili personalnu promjenu svojeg stručnog dijela delegacije; za podjelu administrativnih (namjesničkih) spisa postavljeni su Rodolfo Valenti, prvi tajnik prefekture i arhivist Alberto Perich, za financije Antonio Smirich, prvi tajnik financija, a za sudske »arhive« poznati nam Tommaso Medich i prokurator Oscare Marcochia. Neko je vrijeme ekspertom za sudske spise fungirao i odvjetnik dr. Pietro Tomino iz Trsta

45

. Kada su svi eksperti došli u Zadar, komisija je mogla započeti rad. Prema izvještaju rada dr. A. Dulibića od 25. srpnja 1926. god. preostalo je dijeliti još ove spise:

46 1) pri dalmatinskom namjesništvu: spise općeg protokola od 1878. do 1906; spise pokrajinskog i kotarskog ureda vojničkih potpora u Zadru (1914—1923); spise računovodstva (1878—1922) i manje skupine arhivalija koje su se odnosile na feude, zaklade, ugovore, reverse, Crveni križ i drugo; 2) kod »arhiva« financijskih vlasti: spise pokrajinske direkcije financija (1878—1904) i spise registrature pokrajinske i kotarske direkcije financija; 3) kod sudskih »arhiva«: spise prizivnog, pokrajinskog (zemaljskog) i kotarskog suda u Zadru, državnog odvjetništva, državnog nadodvjetništva i financijskog odvjetništva također u ovom gradu; 4) te spise lučke kapetanije i zadarske općine. Specifičnost naravi neke arhivske građe zahtijevala je neophodno i posebne, specijalizirane stručnjake. Zbog toga su obje strane angažirale eksperte za pojedine struke: s naše strane je za podjelu spisa lučke kapetanije određen lučki službenik Viktor Deberti iz Dubrovnika, a za preostale spise zemaljskog odbora Šimun Benić. Talijani su također zaposlili vrsne stručnjake, pa je rad trebao teći pod zaista stručnom kontrolom. Međutim, odmah je došlo do spora oko podjele knjiga knjižnice prizivnog suda i predaje katastarskih mapa iz 1823. god. Talijanska delegacija je zahtijevala da se sačekaju rezultati sastanka komisije za izradu pravila za podjelu historijskih spisa koja se upravo u to vrijeme « Isto, br. 242. 44 Isto, br. 245, 246. 45 HAZd, korespondencija T, br. 108, 112. 46 HAZd, korespondencija D, br. 260. 368