ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 341

U članku: Peter Eichhorn, Anwendung von Tief gefrierung bei durchnässten Büchern, Mitt. IADA, 3 (1972) 43, 361-363, autor opisuje postupak s knjigama biblioteke Tehničkog univerziteta u Stuttgartu namočenim prilikom nevremena koje je zadesilo Stuttgart 15. kolovoza 1972. U početku se knjige sušilo klasičnim načinom, međutim, s obzirom na ljetnu toplinu, već su se šesti dan nakon nesreće počele na knjigama razvijati plijesni. Zbog toga su preostale mokre knjige smještene u hladnjaču gdje su držane na temperaturi od oko —30°C. Usporedo s time vršeni su pokusi čuvanja knjiga na raznim temperaturama. Pokazalo se da se pri temperaturi od oko 0°Ć još uvijek razvijaju neke vrste plijesni, a osim toga sljepljivanje listova mnogo je jače nego na temperaturi —20° do —30°C. Sljepljivanje je bilo čak nepovratno na knjagama tiskanima na papiru s premazom (papir za ilustracioni i umjetnički tisak), ako su čuvane na relativno višim temperaturama. Iz hladnjače su knjige uzimane i odmrzavane u takvoj količini koja se mogla obraditi u jednom danu. U toku 1974. godine susrećemo tri zanimljivija prikaza spašavanja većih količina namočene građe, i to: Ohio Conservation Grant, The American Archivist, 37 (1974) 3, 477 (kratak prikaz mjera poduzetih nakon oštećivanja veće količine arhivske i bibliotečne građe močenjem, kao posljedica katastrofalnog tornada u Xenii, Ohio), Harry E. Whipkey, Hurricane Agnes Flood Report, The American Archivist, 37 (1974) 2, 311 (prikaz o spašavanju građe stradale u poplavi koju je prouzročio uragan) i članak: Eberhardt Fritz-Eberhardt Trudi, Bücher-Bergung in Philadelphia, Mitt. IADA, 4 (1974) 2, 109—113, u kojem se podrobnije opisuju mjere oko spašavanja knjiga u biblioteci Pravnog fakulteta u Philadelphiji, gdje je stradalo oko 60.000 svezaka knjiga namočenih prilikom gašenja požara nastalog 25. srpnja 1972. godine. U prva dva prikaza samo se spominje da je materijal prvo smješten u hladnjaču, a kasnije sušen u vakuum-komorama, dok se u trećem članku to isto podrobnije opisuje. Otto Wächter, u svom članku: Mehrzweck Vakuumanlage, Mitt. IADA, 5 (1975) 2/3, 49—54, opisuje različita područja moguće upotrebe vakuum-komora. Iako im je najšira primjena za dezinfekciju, mogu se vrlo uspješno upotrijebiti i za sušenje smrznutih dokumenata i knjiga (sublimacija leda!). Na ICOM-ovom trijenalnom savjetovanju održanom u Zagrebu listopada 1978. godine među brojnim drugima nalazimo i dva vrlo interesantna referata, koja se odnose na ovu temu. U prvom referatu: Ljiljana Stanojlović, Mesure d'intervention en cas de desastre ou creation d'un centre national d'intervention et de sauvetage en cas d'urgence, Comité pour la conservation de ITCOM, 5ème Réunion triennale, Zagreb, 1978, 78/14/3/1-7, autor opisuje postupak s katastarskim knjigama i dokumentima koji su u veljači 1975. godine nastradali u podrumu palače pravde u Québecu (Kanada) prilikom pucanja cijevi do kojega je došlo zbog naglog i neočekivanog hladnog vala. S obzirom na to što u Kanadi u to vrijeme nije postojalo praktički nikakvo iskustvo s obradom takvog materijala, a nije postojala ni posebna oprema (npr. prikladne vakuum-komore), materijal je nakon povlačenja vode otpremljen u hladnjaču. Iz hladnjače je svakodnevno uzimana takva količina materijala koju je bilo moguće obraditi u raspoloživom prostoru i s raspoloživim ljudstvom. Knjige i dokumenti sušeni su na sasvim uobičajeni način, pored radijatora ili oblaganjem novinskim papirom. Upravo zbog problema nastalih posljedicom takve neočekivane nesreće, autor se zalaže za to da se u Kanadi osnuje nacionalni centar koji bi raspolagao stručnim osobljem i opremom koji bi bili stalno pripravni za intervencije u slučaju sličnih neočekivanih nesreća. U drugom referatu: Françoise Flieder, Françoise Leclerc, Claire Chahine, Effet de la lyophilisation sur le comportement mécanique et chimique^ du papier, du cuir et du parchemin, Comité pour la conservation de l'ICOM, 5ème 341