ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)
Strana - 202
u službi talijanskog fašizma i iredente — pokušao dokazati kako je naša kultura u Dalmaciji tobože talijanska, želeći na taj način opravdati talijanske teritorijalne pretenzije na nju"'. No, on je pri tom zaboravio da je i iz njegove zemlje — kao uostalom iz gotovo svih krajeva Evrope — u to vrijeme ne manji broj mladih ljudi željnih znanja studirao na talijanskim visokim školama. Osim toga on je svjesno prešutio činjenicu da su u Zadru i Dubrovniku — barem što se tiče dominikanskog reda — tada postojale visokoškolske ustanove na kojima je većina hrvatskih dominikanaca završavala svoje studije, premda se u ovim regestima o njima ništa ne govori jer im za to nije trebalo odobrenje vrhovnih starješina reda 240 . Provjeravajući točnost Banfijevih navoda, imao sam prilike ustanoviti da je birao samo one regeste u kojima je riječ o studiju naših ljudi u Italiji, dok je pri tom — ne navodeći to ni jednom jedinom riječju — ispustio najmanje 15 puta više povijesnog gradiva čija cjelina govori nešto sasvim drugo nego je on želio dokazati. Radilo se, dakle, o povijesnom falsifikatu koji je trebalo ispraviti cjelovitim objavljivanjem ovih regesta. Pri služenju ovim regestima potrebno je imati na umu njihovu karakterističnu sažetost i gotovo šablonsko ponavljanje pojedinih stereotipnih formula svojstvenih ondašnjim crkvenim i civilnim kancelarijama. No, usprkos njihovoj prividnoj suhoparnosti i shematizirano s ti iskusan će povjesničar u njima otkriti bogat povijesni sadržaj s preciznim podacima o velikom broju naših ljudi koji se nerijetko kriju samo pod svojim redovničkim imenima. Zbog toga je njihova identifikacija bila prilično složen posao. Trebalo je usporediti sve osobe istog imena te metodom isključivanja odrediti njihov pravi identitet. Dobar dio njih — u stilu svoga vremena — umjesto prezimena uz osobno ime nosi samo ime svojega rodnog mjesta, grada ili kraja, dok je za mnoge od njih bilo moguće odrediti prezime iz drugih suvremenih dokumenata. U homonimnim slučajevima osobe su označene rednim rimskim brojem u okruglim zagradama. Za što lakše služenje ovim regestima na kraju je doneseno kazalo osobnih imena i imena mjesta s oznakom broja regesta u kojem je riječ o određenoj osobi. Vincentius Bandeiii (1501-1506) Provincia Dalmatiae [1501] 944. Frater Bernardus de Ragusio fit predicator conventus Spoletani etc. et potest commendare capitulum generale proxime futurum elemosynis fidelium etc., et elemosynas porrigentes admittantur ad participationem bonorum et. Die 10 februaru, Rome. [15, f. 275r] 945. Frater Albertus conventus Jadrensis assignatur in eo conventu, in quo benivolos receptores invenerit etc. In quorum etc. Die sexta martii, Rome. 239 Usp. bilješku 16. 240 Usp. S. Krasić, Congregatio Ragusina Ord. Praed. (1497—1550). Institutom historicum FF. Praedicatorum, Dissertationes historicae, XIX. Romae, Istituto storico domenicano, 1972, str. 1,18—423. 202
