ARHIVSKI VJESNIK 21-22. (ZAGREB, 1978-1979.)

Strana - 130

ili nestajalo izumrćem, kao što je to bilo godine 1649, ili je pak mnogima Šibenik bio samo tranzit, što je očito s obzirom na današnje antroponimno stanje. Uz to Šibenik je primao raznovrsno stanovništvo i s obzirom na jezik i vjeru, kulturu i običaje. Nekadašnji grad starinaca čakavaca nakon kuge prima mase novodoseljenika štokavaca ikavaca, ostavši danas na granici govora i narječja, sa tek spomenom na najmanje ostatke ostataka čakavizma u Docu. U matici, kao što se to vidi u registru, mali je broj narodnih imena,

21 mahom sve su to svetačka imena, ali je zato velik broj narodnih prezimena sačuvanih iz ranijih stoljeća, kao i onih svetačkog podrijetla. Iz registra koji sam načinio iz matice krštenih knjiga I. od godine 1581. do 1590. donosim ona prezimena (s potvrdama godina u zagradama) koja se ponavljaju šezdesetak godina kasnije, tj. u matici krštenih knjiga VI, tako da se vidi kontinuitet u šibenskim prezimenima. Interesantno je ovom prilikom istaći da je od 250 sačuvanih prezimena najveći broj naših, a sva ona strana, došljaka sa susjednog Poluotoka, kojih u matici knjiga I. ima golem broj, ne nastavljaju se u knjizi VI, što je očit znak da je mnogima od njih Šibenik bio samo kratko utočište. Kraći registar iz matice I, a naročito registar iz matice VI. našoj antroponimiji pružaju vrlo zanimljivu građu o postojanju jednog antroponimnog fonda u određenoj regiji, o nastanku i promjenama u prezimenima, o nestajanju mnogih prezimena iseljenjem ili izumrćem ili pak preuzimanjem drugog prezimena. To je građa koja omogućava i olakšava i neka etimološka objašnjenja, a neke fonetske osobine u tim prezimenima, osnove i sufiksi sadržavaju u sebi i jezične osobine određenog kraja i vremena. S druge strane, za potrebe lokalne povijesti u registru će se naći mnoštvo sitnih podataka, i to baš u vrijeme burne povijesti grada Šibenika. U registru će se naći mnoga imena koja pripadaju obiteljima znamenitih Šibenčana, kao na primjer: Šižgorić, Divnić, Vrančić, Tomković i dr., a uz to imena šibenskih knezova i kapetana: dva Cornera, Bembo, Dolfin, dva Gabriela, pa Foscarini, Semitecolo i Pizzamano.

22 Mnogi će Šibenčanin u tom registru naći podatke o starini svog koljena, jer baš u doba nakon kuge oblikovat će se glavnina stanovništva u Šibeniku. Ako se ovoj antroponimnoj građi doda registar koji je načinio dr. Mirko Zjačić na osnovi građe notara Slavogostića,

23 onda se dobija glavni uvid u povijesni razvitak šibenskog onomastikona od XIV. do kraja XVI. i druge polovice XVII. stoljeća, a taj onomastički razvitak pokazuje i povijesni razvoj najstarijeg slavenskog grada na Jadranu u razdoblju od 400 godina. Dok je u XIV. stoljeću u Šibeniku još velik broj onih bez prezimena, ili sistemom filijacije bez ustaljenog prezimena, u XVI. 2

i U matičnoj knjizi I. od 1581. do (1590. godine ovo su podaci o broju narodnih i svetačkih imena očeva i djece na 1649 upisa: Očevo ime Ime djeteta Nar. Svet. Ost. Svega Nar. Svet. Ost. Svega 41 1523 13 1577 32 1605 15 1642 Napomena. Mnogi su upisi bez imena roditelja, a nekima čak nedostaje ime djeteta. 22 Galvani, Conti o rettori di Sebenico. detti poi conti e capitani, Il nuovo cronista de Sebenico anno V-VI 1897-98, Trieste 1898, str. 72-105. 23 Spisi šibenskog notara Slavogosta, Starine 44, Index personarum et rerum str. 275-293. 130