ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 64
rublje, odijelo i posteljinu u pogledu ušljivosti. Ako u nekoj kući ima ušiju, treba što češće presvlačiti rublje i posteljinu i, pored pranja, iskuhavati, jer se samim pranjem uši ne mogu uništiti. Ako se te mjere ne budu primjenjivale te se za kratko vrijeme ne odstrani ušljivost, onda će zdravstvene sekcije odmah preduzeti sve što je potrebno da se napravi aparat za uništavanje ušiju pomoću vodene pare i odrediće lica koja će s tim aparatom ići od kuće do kuće radi uništavanja ušiju u odijelu, posteljini i rublju. Takav aparat nije teško napraviti. Mi ćemo ga radi sporazumijevanja, nazvati partizansko dezinfekciono bure. Ovdje donosimo dva načina za izradu takvih buradi. a) Uzme se benzinsko bure koje se postavi na tronožac da bi se ispod njega mogla podložiti vatra radi zagrijavanja vode u buretu. Na benzinsko bure postavi se drveno bure čije je dno izbušeno mnogobrojnim rupama. Drveno bure može da bude i šire od benzinskog, ali rupe na njegovom dnu ne smiju da se nalaze izvan promjera benzinskog bureta da vodena para nebi izlazila napolje. Donja površina poklopca drvenog bureta treba da bude izdubljena da bi se mogla priljubiti uz gornju ivicu benzinskog bureta. Na poklopac drvenog bureta treba staviti kamen težine oko 50 kg. U gornjem dijelu bureta treba postaviti prečke sa kukama od žice za vješanje odjela i ostalih stvari. Mjesto benzinskog bureta može se upotrijebiti i kazan (kotao). Stvari treba da ostanu u buretu pod parom najmanje jedan sat od trenutka kad voda u benzinskom buretu počne da ključa. Poslije tog vremena, poklopac se digne, stvari iznesu i ostave neko vrijeme na vazduhu, po mogućnosti na suncu. Pri tome treba provjeriti da li su uši uništene. b) Druga vrsta aparata pravi se od samog benzinskog bureta. Bure se stavi na tronožac da bi se pod njim mogla podložiti vatra. Donja trećina bureta ostavi se za vodu. Na toj visini postave se prečke ili kotur izbušen rupama koji stoji na tronošcu. Da ne bi stvari pregorjele, uz unutrašnju površinu bureta stave sa daščice koje sprječavaju dodir stvari sa unutrašnjom površinom bureta. Sve ostalo je isto kao i kod prve vrste bureta. Ova vrsta aparata je pokretnija nego prva vrsta, ali u njemu ne može da stane onoliko stvari koliko u prvoj vrsti aparata. Oba ova aparata služe ne samo za uništavanje ušiju nego i za uništavanje zaraznih klica u odijelu, rublju i posteljini (na pr. kada vlada trbušni tifus). 2. Snabdjevanje zdravom pijacom vodom — Zdravstvene sekcije treba da se brinu o tome da se stanovništvo snabdjeva zdravom pijacom vodom, jer se preko zaražene vode, pored ostalog, prenose klice crijevnih zaraznih bolesti (trbušni tifus, srdobolja, itd.) Od svih voda može se smatrati kao dobra za piće jedino duboka podzemna voda, koja izbija na površinu u vidu izvora. Pri upotrebi takve vode treba povesti računa o tome da se ona na samom izvoru ne zaprljava. Kod izvora treba paziti da li se voda s vremena na vrijeme zamučuje, naročito poslije kiše. Ako se to dešava, znači da je izvor u vezi sa površinom zemlje i da se voda u njemu može lako zagaditi. Okolinu izvora treba zagraditi. U blizini izvora ne smiju da budu nađubrena polja niti mjesta gdje ljudi ostavljaju svoj izmet. Kad se upotrebljava voda iz rijeke ili potoka, treba voditi računa o tome da se voda ne zaprljava od naselja koje se nalazi iznad mjesta, odakle uzimamo vodu, da se u vodu ne slijeva đubre, izmet, nečistoća od pranja rublja, itd. Kod nas su cisterne (Čatrnje) i bunari 64
