ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 55

Bure se postavi na tronožač ili na nekoliko komada cigala ili kamenja da bi se ispod njega mogla podložiti vatra. Donju trećinu bureta ostaviti za vofeui. Na toj visini postaviti prečke ili kotur izbušen rupama, koji stoji na drvenom trono

š

cu. Da ne bi stvari pregorjele, uz unutarnju površinu bureta postaviti daščice, koje će spriječavati dodir stvari s unutrašnjom površinom bureta, Gornju stranu bureta treba skinuti kod kovača i umjesto toga napraviti čvrsti drveni poklopac. Za vrijeme parenja stvari na poklopac treba staviti veliki kamen. Stvari treba da ostanu u buretu pod parom najmanje jedan sat od trenutka, kad voda u benzinskom buretu počne da ključa. Poslije tog vremena poklopac se digne, stvari izvade iz bureta i ostave neko vrijeme na zraku, po mogućnosti na suhom. Pri tome treba provjeriti da li su uši uništene. J Prilog: 2' Ili ćemo pobijediti uš Ili će nas ona uništiti! SVI U BORBU PROTIV PJEGAVCA j Svima nam je ;

u sijećanju zadnja epidemija pjegavog tifusa, koja jé poubijala više naroda nego.sve neprijateljske navale skupa. Pjegavac je od uvijek bio pratilac svih ratova, gladi i drugih narodnih nedaća. Zäto je i dobio naziv ratnog ili gladnog tifusa. U syim ratovima prošlosti pjegavac je nastupao kao najbolji saveznik neprijatelja. Tako i ü ovom našemj najpravednijem od svih ratova, u ratu za narodno oslobođenje, mi imamo još- jednu frontu, -a to . je fronta protiv pjegavca. Kako dobro poznavanje neprijatelja odlučuje uspjeh svake" borbe; tako i u obrani protv pjegavca moramo poznavati njegovu ćud i kretanje, Kako se siri pjegavac

. U našim krajevima U

Š

ISAMO

US prenosi ovu tešku i opasnu bolest. Gdje nema ušiju pjegavac je isto onakb nezarazan, kao što je nezarazan prelom ruke ili noge. Čovjek koji boluje od pjegavca i zdravi čovjek, ako su sigurno očišćeni od ušiju, mogu spavati u jednom krevetu bez opasnosti da bolest pređe sa bolesnog na zdravog. •. Uš, koja se napije krvi

. zaraženog čovjeka, ne postaje odmah zarazna, nego tek nakon pet r— šest dana. Sama priroda nam pruža mogućnost, da spriječimo epidemiju i-onda, kada.se je već u.našoj sredini pojavio prvi slučaj pjegavca. Cim posumnjamo, da se radi o pjegavcu, moramo u roku od pèt dana poubijati sve uši i zaraza se neće proširiti. Gdje nema ušiju, zaraza pjegavca pada kao žeravica na kamenito tlo, pa se odmah ugasi; Uništavanjem ušiju (razušivanjem) možemo ne samo suzbiti, već i spriječiti ovu opaku zarazu. Kada: treba voditi borbu protiv ušiju? Pjegavac se naglo širi u zimskim i prvim proljetnim mjesecima. Kad izbije u velikom broju i kad se rasplamsa, teško ga je suzbiti. Da spriječimo