ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 49
uočen je, da nije lako biti učitelj i da ne može svako biti učitelj. Ali nužda zakon mjenja. Kod kulturno —prosvetnih domova održavani su također sastanci omladine i starijih, gdje su se čitale novine i časopisi. Izdržavanje škola kao i opskrba učitelja sa hranom i ogrijevom, padalo je na teret seoskih kulturno —prosvetnih odbora. Ti su odbori u nekim mjestima pokazali mnogo smisla za kulturno —prosvetni rad, ali su i mnogi odbori pokazali nemarnosti i nerazumijevanja, te radi kakve sitnice, ili npr. malog popravka na zgradi otezalo se i prigovaralo dulje vremena, a obuka se nije mogla održavati. U Kotarevima Vojnić i Veljun radilo je u svakom 13 — 14 domova, dok su kotari Vrginmost i Slunj bili mnogo slabiji, ali se radilo na osnivanju kulturno —prosvetnih odbora i otvaranju škola. 2) Naslov je dobio podatke, da je ovdje postojao neki bukvar. Toga uopće nije bilo, nego drugarica Maša, 2 predstavnica USAOJ-a u kulturno — prosvetnom odboru za Kordun sastavila udžbenik, koji se u rukopisu nalazi kod Agitpropa u Lici, lično kod druga Kulture 3 Ako naslov interesira može taj rukopis od druga Kulture potražiti. Prema sadanjim prilikama, gdje se radi bolesti ne mogu održati ni sastanci, a kamoli održanje obuke, te radi drugih poteškoća, u dogovoru sa pozvanima — za sada otpada svako štampanje udžbenika. 3) O ciklusu kulturno—prosvetnih predavanja, također nema ništa, jer se to moguće mislilo na predavanja didaktično — pedagoške sadržine, koja su održana za učitelje nestručnjake na petdnevnom tečaju, ili na predavanja i razgovore na kotarskim učiteljskim sastancima. 4) Obnavljanje kulturno —prosvetnog rada na Kordunu poslije neprijateljske ofenzive počelo je poslije 20 marta 1943. god. Na tom polju rada nastale su poteškoće što je velik dio kulturno prosvetnih radnika ostao u brigadama, a neki se nisu ni vratili na Kordun. Onda, raširenj em zaraznih bolesti onemogućilo je za sada svaki školski rad. Kulturno —prosvetnim radnicima dalo se područje pojedine općine ili većih sela sa zadacima: da obilaze i rade u vezi sa svim organizacijama, da su direktni savjetodavci u pitanju ekonomije, osobito zdrastva (tumačeći postanak bolesti i čuvanja od njih), šireći smisao kod omladine i radnih grupa za zajedničko potpomaganje, da su tumači »Vijesti« (u kojima sada osim radio vijesti izlaze i druge upute, stručni članci i važniji događaji ovog kraja), da su promatrači narodnog života i dnevnih događaja izvještavati o istima, vršeći dužnosti saradnika i dopisnika za »Vijesti«, koje bi ujedno bile uz »Dnevne vijesti« 4 kao i druge sadanje časopise — glavno pomagalo u kulturno—prosvetnom radu, koj je povezan sa propagandističkim radom današnje narodno — oslobodilačke borbe. Osim toga dužnost im je organizirati seoske kulturno —prosvetne odbore, a u manjim selima zadužiti jednu sposobniju osobu ili odbornika, za kulturno —prosvetni rad. Za ovakav način prosvjetnog i propagandnog rada treba sposobnih i snalažećih se radnika, a takvih imade vrlo mali broj. Ali i sa ovim brojem radnika i sa ovim načinom rada već sada se osjete rezultati. O daljnjem radu i uspjehu biće naslov redovno oba vi j ešta van. PRIMJEDBA: Napred navedene podatke nije se ranije poslalo radi bolesti potpisanog člana ovog odbora zaduženog za kulturno —prosvetni i propagandni rad. 4 Arhivski vjesnik 49
