ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 43
9. 1943, ožujak 24. Pismo Čanica-Stanko Opačić — Privremenom Okružnom NOO — u Kordun Geste koju prema ovome pismu čine ustaše je tendenciozna i vrlo prozirna i radi toga treba kod tih pitanja biti vrlo oprezan. To nije slučaj samo sa Sjeničakom, nego i sa drugim krajevima. Ustaše su najprije taj narod prisilile da to blago odaždenu, a sada dozvoljavaju ovima da ga traže. Oni su osjetili približavanje srpskog i hrvatskog naroda i to ih smeta, a ujedno znaju da će u tom traženju i zamjeni nastati sukobi i trzavice te svađe između onoga što traži i onoga što daje, a naročito kad se uzme da je masa tog blaga već prodana. Dakle hoće narod da zakrvave međuse. Sa druge strane ništa ih ne smeta kod srpskog naroda tom gestom steći povjerenja, doznati od njega sva zbivanja na ovom teritoriju i ponovno upasti i to blago pokupiti. Uzmite slučaj sa davanjem soli u Skakavcu gdje su ustaše pozivali narod, prodali im oko 50 kg. soli i od tog naroda dobili obavještenja da se naše jedinice ne nalaze tu u blizini, te sutra dan upali sa 2 satnije i odagnali 20 pari volova. Isplati se dati 50 kgr. soli za 20 pari volova. Osim materijalne ova gesta ustaša ima daleko veću političku pozadinu, jer se vidi da sličnu praksu oni vrše na sve strane. Uočite slučaj sa Topuskim gdje je bojnik, pohapsio šestoricu ustaša koljača, prikupio podatke o pokoljima i traži iz Perne 5—6 Srba da dođu da posvjedoče nedjela ovih krvnika i vrlo je vjerojatno da će ustaše biti strijeljani, jer i onako ustaše koljači nijesu ni bili drugo nego slijepo oruđe u rukama krvničkog ustaškog vodstva koje se neće žacati žrtvovati ih radi jednog novog manevra koji bi imao za cilj da njima produži život i ponovno napravi jaz između naših naroda. Mi smo naravski uredili da perjani ne idu svjedočiti, jer će, doći vrijeme kad će narod suditi i onima koji su klali i onima koji pokušavaju manevrisati, a krivlji su od onih koji su klali. Mišljenja sam da o tim raznim manevrima treba upoznati sve naše organizacije i upozoriti ih da narod na sve to upozore. Mi ne smijemo nasjesti neprijateljskim manevrima. Ako odbori u pojedinim krajevima budu pravilno radili i mogli narodu pravilno to prikazati neće ništa biti teško. Rat nije još gotov, prema tome izmjena toga blaga i traženje otšteta za opljačkano ne može se ni u kom slučaju temeljito riješiti prije uništenja fašizma, zato se ja ne bi složio da narod iz srpskih krajeva odlazi u hrvatske i kolje se sa hrvatskim seljacima za jednu kravu. Ustaški i okupatorski psi popalili su i opljačkali čitav Kordun. Pod prijetnjom smrti gonili su poštene hrvatske seljake da idu u pljačku, a sami su pljačkali i klali dočim sad velikodušnno puštaju da narod traži svoje krave po tim selima. Treba da narod reče ustašama: da mi nijesmo zadovoljni sa jednom ili dvije krave za ovoliko učinjeno zlo, nego je potrebno da pred narodni sud dođu oni koji su to učinili. A kad to bude, onda će narod sam urediti svoje račune u punoj slobodi bez ustaških propusnica. Hrvatski narod nije kriv za tu pljačku, a srpski narod izgubio je više toga i biti će u stanju da pričeka kad će se ta pitanja moći pravednije riješiti. Odstupanje od tog načela moglo bi biti samo u tom slučaju, ako netko od hrvatskih seljaka sam hoće da doćera i preda takav komad opljačkane stoke i to sve pod kontrolom naše narodne vlasti. Neka ustaše sami uzmu svu stoku koju su opljačkali i podijelili po hrvatskim selima i predaju onima 43
