ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)
Strana - 375
storijskom arhivu u Zagrebu valorizira privredne arhivske fondove i da iz niza ostataka privrednih arhiva zagrebačkog područja, preostalih nakon nacionalizacije 1948 godine, izdvoji one koji su vrijedni sređivanja i arhivske obrade. Ovu svoju namjeru Srebrnić nije posve realizirao, ali je ukazao na pravac kojim je potrebno ići kako bi se došlo do cilja i kako bi se Arhiv oslobodio nekorisnog balasta. Radeći na ovom problemu Srebrnić je sredio arhiv Trgovinske komore u Zagrebu, odnosno njene prethodnice Trgovačko —obrtne komore u Zagrebu, osnovane 16. veljače 1852. i započeo izradu regesta očuvanih spisa. Historijat trgovinske komore i opis ovog arhivskog fonda Srebrnić je najsumarnije objavio u radu »Arhivska građa bivše Trgovinske komore u Zagrebu kao izvor za povijest PTT u Hrvatskoj« (PTT arhiv, sv. 14/1968, Beograd —Zagreb, 273—280). Srebrnić je također sredio i arhiv Zagrebačkog zbora 1919—1944 godine i izradio inventar ovog arhiva, a jednako je postupio i s nizom manjih privrednih arhiva. Obrada privrednih arhiva prisilila je Srebrnića da se pozabavi detaljnije vanjskom službom Arhiva za privredne ustanove (1964 godine), a onda i uopće vanjskom službom nekih općina, čija arhivska građa pripada Historijskom arhivu u Zagrebu. Plod ovog rada je serija rukopisa pod nazivom »Povijesni razvoj institucija ...« a izrađenih i pohranjenih u Historijskom arhivu za područje Donja Stubica, Dugo Selo, Sesvete, Velika Gorica i Zaprešić. Ovi su radovi rađeni za potrebe Historijskog arhiva u Zagrebu sa svrhom planskog popunjavanja arhivskih fondova dotičnih općina i usmjeravanja vanjske službe na pronalaženje važne arhivske građe na terenu. Ono što je »Povijest institucija državne vlasti u Hrvatskoj (1527—1945)« dra Ivana Beuca za Arhiv Hrvatske, to su ovi rukopisi za Historijski arhiv u Zagrebu. U njima je pregled razvoja institucija po vrstama svrstan u tri razdoblja u skladu s društveno — ekonomskim promjenama na tom području (period do 1848, period 1849—1945 i period od 1945 dalje) i kao takovi ovi rukopisi — rađeni poznatim Srebrnićevom sistematičnošću i točnošću — predstavljaju nesumnjiv doprinos hrvatskoj arhivistici i pomoćno sredstvo za istraživače prošlosti obrađenih općina i mjesta. I na kraju ovog posljednjeg javnog sjećanja na Ivana Srebrnića želim ukazati na njegovu javnu angažiranost. Sudjelovao je u priređivanju izložaba »Pokreti radnika u Zagrebu u doba Oktobarske revolucije« i izložbe »50 godišnjica Zagrebačkog zbora«. Bio je više puta član upravnog odbora Društva arhivskih radnika Hrvatske, a od 1970—1972 i njegov tajnik. Godine 1959. bio je instruktor za rad u regionalnim arhivima Hrvatske, a u svrhu upoznavanja rada regionalnih arhiva u inozemstvu izvršio je studijsko putovanje u Cehoslovačku. Rado je preuzimao društvene obaveze i obavljao ih savjesno i predano, a isto tako nesebično davao je informacije istraživačima i drugim strankama Historijskog arhiva. U sferu djelovanja ove vrsti — kao rezultat teoretske spreme i praktičnog iskustva — valja ubrojiti njegov koreferat o škartiranju na svjetovanju Društva arhivskih radnika Hrvatske 1958 godine, te referat »Norme rada u arhivu«.. Rezime ovog posljednjeg referuata — au vrijeme Srebrnićeve agonije — pročitao je na savjetovanju Arhivskih radnika Jugoslavije u Cavtatu 16.X 1976. Ljuba Petrović. Rad je u cjelosti objavljen u Arhivistu 1—2/1976, 285—300. i treba istaći da se u ovom radu osjeća da se autor nalazio u lošem zdravstvenom stanju, te da Srebrnić imade i boljih radova. Možemo zaključiti da je svojim radom u Historijskom arhivu u Zagrebu Ivan Srebrnić izvršio pionirski zahvat, omogućivši sadašnjim i budućim radnicima ove ustanove da pođu utabanim — i ne tako trnovitim — stazama na poslovima inventiranja, sređivanja i škartiranja arhivske građe zagrebačkog područja, zasluživši svojim radom, ponašanjem i životom trajan spomen. Mira Kolar Dimitrijevič 375
