ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 351

V. Gor

tan, Problemi redigiranja Rječnika domaćeg srednjovjekovnog latiniteta (17—28), prikazuje nastanak tog djela, čijim ćemo objelodanjivanjem — kad izađe i njegov drugi dio, dobiti izuzetno vrijedan priručnik za studij srednjovjekovnih izvora, pa i nepublicirane arhivske građe. Svoje vrste dopunu donosi rad na Rječniku novovjekovnog latiniteta, čime će biti pokriveno čitavo razdoblje upotrebe latinskog jezika kod nas, do 1526. i od XVI do XIX st. Treba istaći da su se za Rječnik srednjovjekovnog latiniteta Jugoslavije upotrijebila isključivo tiskana djela i izvori. Arhivska građa nije se ekscerptirala. U većem dijelu teksta autor donosi primjere kako su rješavani pojedini problemi koji su se javljali za vrijeme rada. I. E r c e g, Presjek kroz imovno stanje i obaveze stanovnika Osijeka (početkom 2. polovice 18. stoljeća) (29—60), utvrdio je na temelju arhivske građe, tj. uglavnom registracije komorskih administratora J.P.Passardya iz 1753. koja se nalazi u Državnom arhivu u Budimpešti, da sva tri naselja na koja se tada grad dijeLo, Tvrdja, Gornja Varoš i Donja Varoš, važne ekonomske podatke, koji su dobrim dijelom, radi što lakše upotrebe uvršteni u brojne tabelarne preglede. Budući da je arhivska građa Osijeka za pojedina razdoblja gotovo potpuno uništena (vidi bilj. 4 na str. 31—32 ovog rada) podaci koji se u ovom radu prezentiraju i analiziraju postaju još dragocjeniji. Z. Herkov, Prinosi za upoznavanje naših starih mjera za dužinu i površinu I (61—151), obrađuje cijelo područje današnje Hrvatske, podijelivši ga u nekoliko posebnih cjelina: 1. kraljevine Hrvatsku i Slavoniju na županije a) zagrebačku, varaždinsku i krizevačku, b) požešku, virovitičku i srijemsku, c) Vojnu Krajinu: 2. Dalmaciju i 3. Istru. U uvodu su objašnjenja o metodi rada i obrade. Svakoj cjelini predhodni popis »priručnika i pomagala za proučavanje« pojedine mjere ili područja. Slijedi obrada »bečkih ili donjoaustrijskih mjera za dužinu i površinu« i istovrsnih francuskih. Venecijanske mjere autor ne obrađuje, već za njih citira svoj rad »Mjere Hrvatskog primorja s osobitim osvrtom na solne mjere i solnu trgovinu« (Posebna izdanja Historijskog arhiva Rijeke i Pazina, Rijeka 1971). Nadalje obrađuje mjere za površinu zemljišta u srednjovjekovnoj Slavoniji, svaku zasebno (npr. kraljevska mjera i druge lokalne, od najstarije pojave u izvorima pa do sredine XIX st.). Zadnja obrađena mjera je požeško jutro. U drugom dijelu Zbornika slijede prilozi koji se tematski vežu uz predhodni prilog. To su radovi 2. međunarodnog savjetovanja za povijesnu metrologiju održanog u Rijeci 1973. K. D i n k la g e, Körntner Getreidemasse vom 13. bis 19. Jahrhundert (155—157), prati razvoj tih mjera od prve srednjovjekovne mjere »Mut« (modius) do najvažnije i najrasprostranjenije sadašnje mjere koja se sačuvala i do danas. To je »Vierling«. Kod prijelaza na litarski sistem njegov ekvivalent je 81,98243 1. Z. Herkov, Christoff Rudolff und das Problem seiner Masse (159—173), na temelju djela Rudolff a »Künstliche Rechnung mit der Ziffer ...« (Beč 1526), uzimajući u obzir i kasnija izdanja, pomiče unatrag do u prvu polovicu XVI st. granicu od koje se bečke mjere mogu pouzdano proučavati. Upozorava da je kao komparitivni materijal najbolje upotrijebiti bečke rukopise kojima se i Rudolff služio. J. C. Hocquet, Metrologie du sel et histoire comparée en Méditerranée (175—216), uspoređuje u uvodu podatke iz historiografije i starih robnih i trgovačkih priručnika, opredjeljujući se za priručnike prema kojima ispravlja podatke povjesničara. Od solnih mjera težište je položio na venecijansku mjeru za sol »moggio« koju uspoređuje s mjerama u drugim krajevima Sredo351