ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 347

Autor je u prilogu razmotrio i osvjetljenje, temperaturu, zaštitu od požara (detekcija, tipovi i sredstva zaštite), zaštitu od provala, pohranu mapa i planova, mikrofilmovanje, čitaonice (veličinu, osvjetljenje, opremu), priručne biblioteke, prostor za izložbe, radionicu za restauraciju, fotoreprodukciju. H. G. Jones, Novi prostor za Arhiv Sjeverne Karoline. (Članak preuzet iz: A Home for North Carolina History, Releight, 1969). Državni arhiv Sj. Karoline lociran je u okviru cjeline pod nazivom Državni arhiv i Historijska biblioteka. Članak, uz podatke o cijeni gradnje, te o količinama građe i prostoru kojim raspolaže Arhiv i biblioteka donosi tri tlocrta pojedinih katova ove zgrade. Drugi dio publikacije donosi tri članka o gradnji arhivskih sabirnih centara (»međuarhiva«; »intermedijarnih depoa«; »upravnih arhiva«): 1. W. Benedon, O značenju i ulozi novih arhivskih sabirnih centara. (Autor članka je direktor dokumentacije u Lockeed Aircraft Corporation, Burbank, California, USA). Arhivski sabirni centri su, po mišljenju W. Benedona, jedan od najvažnijih dijelova dobro organiziranog i programiranog postupka sa dokumentacijom. Postupak oko izdvajanja bezvrijedne građe, te uopće briga oko dokumentacije od časa njenog nastajanja svakako je jedna od osnovnih zadaća ovih centara. Temeljitim sagledavanjem svih funkcija ovih centara utvrđuju se i elementi njihove gradnje. Na taj način osigurava se ekonomično poslovanje centara i potrebna sigurnost građe. Autor konstatira da u SAD postoje dva osnovna tipa arhivskih sabirnih centara: za upravu i za privredu, obzirom da su to i najveći »proizvođači« dokumentacije. Autor posebno navodi centre za federalnu, državnu i pokrajinsku upravu, te one koje su osnovale velika privredna poduzeća primjerice Lockeed Aircraft Corporation. Posebno analizirajući praksu u 7 takvih centara autor daje niz veoma interesantnih podataka o prostoru odnosno kapacitetu spremišta, administrativnom prostoru (u kojeg uključuje i radni prostor), opremi (police i kutije), radu sa mikrofilmom i magnetskim vrpcama, osvjetljenju, zaštiti od požara, rukovanju sa građom (onom trajne vrijednosti kao i onom koja je izlučena kao bezvrijedna) itd. Članku je pridodana tabela sa podacima o navedenim elementima promatranja u 7 arhivskih sabirnih centara. 2. E. G. Campbell, Gradnja i opremanje Federalnih arhivskih sabirnih centara u SAD. U SAD je 1950. g. donesen federalni zakon (Federal Records Act) kojim je, između ostalog, definiran termin »arhivski sabirni centar« kao institucija »... za pohranu, korištenje i postupak sa dokumentima koji moraju biti sačuvani kroz različite vremenske periode kao i za one koji to neće biti«. Autor polemizira za ovom zakonskom definicijom kao nedovoljno preciznom. Posebnu pažnju čitaoca zadržava na iskustvima postojećih federalnih arhivskih sabirnih centara u pogledu količina građe i u vezi s tim sa problemima vezanim uz gradnju takvih centara. Posebno je značajan prilog kojeg je izradila Nacionalna služba za arhive i arhivske sabirne centre koji govore o standardima arhivskih sabirnih centara. Blizu 25 godina postojanja i djelovanja ovih centara ukazali su na potrebu standardiziranja, a u cilju što uspješnijeg poslovanja sa građom. Cilj standardizacije je ekonomično poslovanje. Da bi se željeni cilj realizirao treba se pridržavati ovih načela u izgradnji i opremanju arhivskih sabirnih centara. 347