ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 344

rana gradnja uvijek je rezultat hladnog i argumentiranog razmišljanja o koncepcijama i iunKcijama oojeKta, njegovom puooljsanju kao i o izvršenju. TaKO je i sa izgradnjom novih arnivskin zgrada. Druga taza, planiranje izgradnje, uključuje, uz arniviste i oagovorne tennicKe savjetnike, arniteKte i inzinjere na izradu projekta. Programiranje V. Gondos raspravljajući o elementima programa priklanja se, doduše uz izvjesne ograde, mišljenju Georga Wintera o pet principa na osnovu kojiix izabiremo lokaciju za gradnju arnivskih zgrada. Pogodne lokaciju su: 1. Blizu svih onih ureda i si. sa kojima arhiv održava dnevno poslovne veze 2. Blizu kulturnih i znanstvenih institucija koje su, obzirom na njihov rad, upućene na komuniciranje sa arhivom 3. Blizu centra javnog života, ali 4. Sto dalje od vatroopasnih institucija i instalacija (plinskih tankova, kemijske industrije i si.), rajona sa prevelikom vlagom, plavnih područja ili područja sa velikom koncentracijom plinova ili prašine u zraku 5. Arhive ne valja graditi ni neposredno uz druge zgrade ni u gusto naseljenim zonama, obzirom da su takve lokacije opasne u ratnim opasnostima ili u javnim neredima. Nakon podrobne analize navedenih lokacionih uvjeta autor navodi, po njegovom mišljenju, bitne elemente dobrog programa koji se sastoji: 1. Od temeljitog prikaza funkcija), aktivnosti i metoda rada u budućem objektu 2. Od prikaza broja, kvalifikacione strukture i potreba osoblja koje radi u arhivu, kao i korisnika 3. Od prikaza i opisa svih vrsta prostornih potreba, uključujući obavezno navođenje njihova obujma i ostalog 4. Od prikaza tipova i namjene opreme koja će se instalirati. Planiranje Kao što je već rečeno, planiranje je druga faza rada u kojoj se uz arhiviste uključuju i arhitekti i inžinjeri svih vrsta. Vrlo je interesantno autorovo zadržavanje na određivanju lokacija potrebnih prostora u samoj arhivskoj zgradi. Glede vrsta prostora autor navodi mišljenje T. R. Schellenberga, M. Ducheina i već spomenutog G. Wintera, te na osnovu toga kao i svojih spoznaja daje ove sugestije: 1. Odmah kraj spremišne zgrade (možda čak u traktu koji povezuje spremišnu i administrativnu zgradu) trebalo bi smjestiti prostor za istraživače 2. Valja izbjegavati duge linije transporta građe u samoj zgradi (prema čitaonici, izložbenom prostoru, od prostora za primanje građe do dezinfekcionih komora i si.), što znači da ovi prostori budu što bliže spremišnom prostoru. 3. Administrativno zdanje treba obuhvatiti: uredske prostorije za upravu, prijavnicu, salu za konferencije i auditorij um, priručnu biblioteku sa katalozima, pisarnicu i sobu za poštu, prostorije za sređivanje građe, prostorije za tehničke službe, prostorije za restauraciju i konzervaciju, mikrofilmovanje, fotografiranje, kserogrefiranje, razvijanje i kopiranje, prostor u kojem je smještena glavna tabla za upravljanje svim instalacijama (elektrika, grijanje, kondicionirani zrak, dojavni sistemi), WC

—i i praonice. 344