ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 338

ime zloupotrebljavajući svoj položaj brišu iz popisa svoje sluge i prijatelje. Zato neka »bolletine« odsad čuvaju pučani kako bi se sačuvao pravilan redoslijed na stražama. Zadržali smo se na ovom pučanskom zahtjevu najviše zato što smatramo da je u neposrednoj vezi s Ivanićevom pobunom. Upravo ti ljudi koji su po odredbi općine čuvali pomorske straže činit će prvu Ivanićevu mornaricu! Pokušajmo sažeti ukratko sve što je dosad rečeno i povežimo zbivanja na otoku i u gradu s Ivanićevom pobunom nastojeći otkriti što je Ivanić na otoku mogao baštiniti. Ovaj nas je kratki prikaz mogao uvjeriti da se upravo u XV st. vrlo polagano, ali ipak, stvaraju preduvjeti da se Starigrad ponovno digne kao stara metropola na otoku. Osim što je oslobođen od vlasti hvarskih sudaca, taj dio otoka ima sve veću stratešku važnost jer dobiva trajni zadatak da čuva otok od Neretvana i drugih neprijatelja koji dolaze s kopna. Takve pomorske straže nisu potrebne dobro utvrđenom Hvaru. S druge strane, kopnene straže su također u rukama otočana. Kako su kopneni stražari plaćeni, a na straži se izmjenjivalo 40 do 50 ljudi, Ivanić je bez poteškoće mogao stražare uzeti u svoju službu. Najzad, treći »vojnički element« na otoku jesu strijelci. Oni i prije Ivanićeve pobune pokušavaju prisvojiti povlastice koje ta služba donosi. Nije odlučno što nisu uspjeli, važno je da Ivanić ima uz sebe najelitniji pučki vojnički rod. Pri ispitivanju korijenja Ivanićeva pokreta valja također uzeti u obzir činjenicu da strijelci već 1495. g. nastupaju u Veneciji organizirano! Prema tome, vojničke su službe uoči Ivanićeve pobune gotovo isključivo u rukama pučana i to onih izvan grada Hvara! Hvar se u isto vrijeme zatvara u sebe, postaje neosvojiv tako neprijatelju kao i domaćem čovjeku. Budući da su straže DO otoku i u moru postale neophodne, otočani neće više važnu stražarsku službu vršiti besplatno i dobivaju plaću. Svijest o sve većoj važnosti starogradskog kotara pojačava i mletački knez ustanovljenjem starogradskog suca. Tako se čini da početkom XVI st. sazrijevaju uvjeti da stara neretvanska metropola iznova preotme vodstvo Novom Hvaru. BILJEŠKE: I Rijeka 1864. N. dj., str. 167—171. « N. dj., str. 104—108. • N. dj., str. 103. • N. dj., str. 104. • N. dj., str. 105. • N. dj., str. 107. 7 N. dj., str 108. 8 N. dj., str. 27—68. • N. dj., str. 27; potcrtala N". K. " N. dj., str. 26—27. " N. dj., str. 29. II N. dj., str. 50 " N. dj., str. 51. " N. dj., str. 69—111. » 1ST. dj., str. 69. " N. dj., str. 73. »

7 N. dj., str. 75. 18 N. dj., str. 76; potcrtala N. K. 338