ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 336

na to da ne primorava naseljavati se »siromašne ljude koji žive od motike« (habendo advertentiam ad pauperes homines, qui vivunt solummodo de zapa).

170 Prema tome, mletačka vlada jasno vidi posljedicu svoje ranije politike prema »provincijskim« plemićima. Dok ih je prije svakako nastojala natjerati na život u metropoli, sada postupa protivno. Miliji joj je naime manje zaštićeni grad od naseljenog, plemićkog gnijezda koji bi se lako mogao pretvoriti u središte otpora protiv njezine vlasti. Iz pučkih se tužbi nadalje razabire da je hvarsko vijeće mimo znanja pučana opraštalo svojim ljudima globe, a hvarski knez je oslobađao neke ljude od plaćanja općinskih daća. Venecija obje zloupotrebe zabranjuje. Pučani mole dužda također da zabrani dolazak u Veneciju onim plemićima koje nije poslalo hvarsko vijeće. Dužd prihvaća pučku molbu uz dodatak da isto vrijedi i za pučane! Prihvaćen je i prijedlog da se povećaju plaće stražarima na bedemima i kaštelanu. Najzad, pučani su 1450. g. izborili pravo da dva njihova predstavnika, uz dvojicu plemića, uđu u »komisiju« koja će procjenjivati imetak zbog oporezovanja. Sudeći po sačuvanoj građi u drugoj polovici XV st. nema ozbiljnijih sukoba između pučana i plemića. Bilo je sporova oko naoružavanja galija. Naime, 1495. g.

171 se u mletačkom vijeću priznaje da su već »mnogo dana« u Veneciji poslanici »de la universita de Liesna ... per sua parte« i Mathio de Paxe et compagni de Liesna« kao prokuratori »di populari asserti ballestrieri da V altra parte — dakle hvarski strijelci — zbog dugotrajnog sukoba oko naoružavanja hvarske galije (circa lo armar de la galia over justa in dicto loco). Obje se stranke pozivaju na pismena svjedočanstva pa se u vijeću umoljenih smatra u toj situaciji najboljim poništiti sve odluke koje nije izdalo samo vijeće koje i u buduće jedino o naoružanju može odlučivati. Budući da vijeće zapovijeda da se u tom pitanju poštuje odluka iz 1450. g., u kojoj se točno određuje da »la mittà di ballestrieri et tutti quelli altri homeni necessari per 10 armar predicto siano populari«, dok plemići daju soprakomita, drugu polovicu strijelaca i potrebne ljude (excepti li homeni da remo), očito je nezadovoljstvo buknulo zbog strijelaca! Nema sumnje da su strijelci — pučani nezadovoljni s odlukom o plemićkom pravu postavljanja polovice strijelaca. Pučani su još 1450. g. pokušali uvjeriti Veneciju kako je i prema duždevoj odluci podjela posla i tereta na galiji drugačija. U dukalu je, kako tvrde, određeno da »el patron sia nobele, siando electo per el suo conseio e che 3 over 4 altri nobeli voiando possano andar per balestrieri over campagni, el resto siano tuti povolari«!

172 To je, prema netočnoj pučkoj tvrdnji, stari običaj za koji mole da se ne mijenja, ali Venecija ne prihvaća njihovu molbu. Prema tome, pučani nastoje već sredinom XV st. prisvojiti pravo postavljanja strijelaca na galiji na štetu plemića. Plemići nisu, po svoj prilici, u drugoj polovici XV st. ostvarivali to svoje pravo koje je prešlo na pučane i zato sami strijelci nastoje prisvojeno pravo prodati u Veneciji kao stari običaj. Hvarski knez bez sumnje ne zna riješiti taj spor, šalje poslanike u Veneciju sa svojom preporukom (cum lettere de fede de quel conte nostro), dok strijelci pod vodstvom Matije »de Paxe« odlaze pred dužda sami. Daleko nam je i sama pomisao da spomenutog Matiju koji 1495. g. vodi strijelce u Veneciju poistovjetimo s Matijom Ivanićem, ali se također ne može mimoići činjenica da vođa strijelaca okružen u Veneciji svojim drugovima strijelcima (el compagni) i da oni sami žele preuzeti službu na mletačkoj galiji. Ple336