ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 332

Ono što oni zaključe — a govorilo se o općinskom zajmu — prihvatit će se kao konačno riješen je. Zanimljivo je da se među spomenutom četvoricom nalaze dvojica reformatora (Nikola de Fumatis i Vidoš Dračica), što pokazuje da je kao »zavodnik puka« optužen 1420. g. prije svega kanonik Stipković. Da je s druge strane, Vidoš Dračica središnja ličnost hvarskog političkog života u to doba pokazuje njegova nova dužnost koju mu hvarsko vijeće daje 1430. g. On je zajedno s Vidošem Gazarijem određen da redigira i »očisti« hvarski statut.

151 Prva dva desetljeća mletačke uprave nad otokom protiču mirno. God. 1444. predstavljaju se hvarski poslanici koji dolaze u ime čitave općine kao »fidelissimi vestri Lesignani«.

152 Oni mole da ih Venecija zaštiti od Krajinjana, tuže se na hvarske knezove koji bez pitanja sudaca i blagajnika troše općinski novac te mole da se prema »starom običaju« pregledavaju općinske blagajničke knjige. Zahtjev i prijedlog za kontrolu novca upućen je od strane plemića kojima se tada ostavlja nadzor nad blagajničkim knjigama. Vidjet ćemo da će se nešto kasnije situacija izmijeniti. Poslanici također traže od dužda da zabrani rektorima davati općinske zemlje u zakup, pa je zahtjev dokaz da se plemići i pučani zajednički suprotstavljaju mletačkoj upravi. Venecija prenosi odluku o zakupu na hvarsko vijeće, što će vrlo brzo požaliti. Jer će se doskora pojaviti u Veneciji pučanski zahtjev za pravednijom podjelom zakupa općinskih zemalja i daća. Ovo je posljednji zajednički pučko-plemićki nastup pred mletačkom vladom. Time, razumije se, ne namjeravamo reći da je u to vrijeme u općini sve u najboljem redu. Naprotiv, ima tragova da su pučani i prije 1444. g. tražili pravdu u Veneciji, ali otad, tj. od pedesetih godina XV st. pučanski će poslanici sami nositi svoje molbe i pritužbe pred dužda i njegova vijeća. Razloga je za pučansko nezadovoljstvo u onakvim gospodarskim i društvenim okvirima bilo dosta. Prirodno je da će doći do sukoba pri diobi općinskih dužnosti i koristi jer hvarski plemići, kao uostalom i svi privilegirani u svim vremenima, nastoje prigrabiti što više koristi, a imati što manje briga i tereta. Zato nas nimalo ne iznenađuje da se već 1446. g.

153 pojavljuju u Veneciji »capitula«, ali »separatim pro parte nobilium et popularium«. Naime, čim je općina počela graditi gradske zidine i utvrde dolazi do većih nesuglasica. Za gradnju je uveden porez od 200 dukata koji se plaćao »univerzalmente per citadini e contadini per lira e soldo«. Zatim, »ogni persona de che condition si sia de anni 16 commenzando fina 70, in anno zorni 6 debia lavor

ar i muri de la terra aie sue spexe«! Predstavnici plemstva koji izvještavaju o toj odluci dužda i njegova vijeća priznaju da su zbog toga što je posao slabo napredovao sami načinili gotovo nasilje nad sobom, podvrgli se zakonu i učinili »che in rerum natura non se truova, zoe che zintilomo lavora corporalmente«! Zato čim se završi izgradnja zidova oni traže »che ogn orno sia in suo pristino e uxado stato restituido e messo«.

154 Tada je bilo također u Hvaru odlučeno da po trojica plemića i jedan pučanin nadgledavaju posao po 10 dana godišnje. Svaki je Hvaranin mogao na posao poslati zamjenu. Iz druge molbe hvarskih plemića doznajemo da su snorovi »infra li zintilomeni e povolani« još stariji. Naime, još 1440. g. Venecija je na 332