ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 324

jek u rukama omiških knezova Kačića doiaze pod vrhovništvo ugarskog vladara. Točno je doduše da se novo vrhovništvo nad kneževinom gotovo ne osjeća tako da za njega doznajemo tek iz datacija javnih akata. Omiški se knezovi uopće ne obaziru na dalekog vadara kojemu i nije moguće posvetiti se jadranskim problemima. Tako se i u ponašanju Kačića u posljednjim desetljećima XIÏ st. ne osjećaju političke promjene do kojih je došlo. Naprotiv, kad 1190. g.

m knez Brečko i ostali članovi dinastije obnavljaju mir s Dubrovčanima, o ugarskom kralju nema u ugovoru ni riječi, a knezovi su još dovoljno snažni da dubrovačku slobodnu plovidbu po Jadranu uvjetuju posebnim plaćanjem tributa. Do prvog ozbiljnijeg ograničenja omiškog gospodarstva nad Jadranom dolazi tek za četvrtog križarskog rata. Osnivanje tzv. Latinskog carstva i nagli uspon Mlečana na istoku i na Mediteranu osjetilo se i na Jadranu. Mlečani doduše još ne mogu Omišanima nametnuti svoju vlast ili im ograničiti gusarenje, ali ipak u miru koji knezovi sklapaju s duždem (1208 g.)

112 dužd je zaštitio od Kačića gornji Jadran. Novi udarac omiškim knezovima dolazi ne dugo zatim i to s kopna. Andrija II Arpadović i papa pokreću akciju protiv patarena i Kačića. Honorije III šalje svog poslanika Akoncija koji prema svjedočanstvu Tome Arhiđakona zove u pomoć protiv jednih i drugih »čitavu Hrvatsku i Dalmaciju«.

113 Toma također tvrdi da su svladani knezovi zatražili mir i da su predali sve lađe. Premda i Andrija II velikodušno daruje krčkim knezovima dijelove neretvanske kneževine, uspjeh je Akoncijeve akcije kratkotrajan. »Najmudriji knez Pribislav, župan Desislav, sudac Nikola i čitav hvarski puk«

114 izdajući darovnicu uopće ne spominju Arpadovića. Otocima i dalje nesmetano vladaju omiški knezovi i župani iz porodice Kačića. Čini se da su u spomenutoj akciji izgubili samo Brač. Kako su Korčula, Lastovo i Mljet po svoj prilici još od početka stoljeća pod Dubrovnikom, od čitava otočkog dijela kneževine ostaju osamdesetih godina XIII st. još samo Hvar, Brač i Vis. Napokon, Bela IV je prvi Arpadović koga Kačić zove svojim »gospodinom kraljem«. Pojedinosti o tome kako su knezovi Osor i Radoš postali »plemići kraljevstva« (nobiles regni sc. Ungarie) nisu poznate, ali je očito da je Bela l'V primorao Kačiće da mu predaju omišku utvrdu koju je kralj zatim povjerio svom kaštelanu.

115 Premda je vlast ugarskog vladara nad knezovima i tada vrlo mala, ostaje činjenica da su stoljetni čuvari Jadrana prvi put došli u ovisan položaj prema kralju i njegovu banu. U to se vrijeme odcijepila od kneževine i Krajina, dakle neposredni jugoistočni susjed koji je nekad bio ujedinjen u jednu poličku zajednicu s Omišem. Međutim, pritisak koji iz Napulja vrše Anžuvinci s ciljem da s ugarskog prijestolja istjeraju Andriju III, osjetili su i Kačići. Karlo II iskorištava jednu omišku pljačku da se lakše umiješa među suparnike na Jadranu. On zove u savez protiv Omišana Splićane i Šibenčane. Na kraju izvlači korist Venecija koja s knezovima Radošem i Bogdanom sklapa mir koji je za njih znatno teži od onoga iz početka XIII st. Doskora izbija i rat u kojem omiška tvrđava izdajom prelazi u mletačke ruke te ona od 1281 g. postavlja u Omišu svog kapetana. Ipak je ban Pavao jači od dužda i Bribircima napokon polazi za rukom istjerati Veneciju iz 324