ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 315

me oštriji od svih književnika i pjesnika u svoje vrijeme. Dok se Hektorović u svojim »posljednjim mislima« obraća Bogu, Tubero tumači uzroke pojava koje prati ljudskim vrlinama i slabostima i vrlo rijetko poziva u pomoć »nadnaravne sile«. On je prije svega kroničar. Stoga nije teško razabrati da je Tubero vrlo vrijedan izvor za pučke bune po Dalmaciji u početku XVI st. Nema razloga sumnjati da i o hvarskoj buni piše ono što je »fama volante« i do njega došlo. Međutim, Grga Novak je nastavio tragati za izvorima o IVanićevoj pobuni. Njemu je pošlo za rukom u Državnom arhivu u Veneciji pronaći nekoliko dokumenata koji se odnose na Ivanića, njegova sina Ivana i unuka Markantuna. Prva dva dokumenta koje štampa

81 pisma su dužda Leonarda Lauredana hvarskom knezu i providuru Capellu u kojima ga dužd upućuje kako će postupati s Ivanićem ako ga uhvate, a kako s ostalim pobunjenicima. U trećem i četvrtom pismu pita hvarski knez Donado (pisma su datirana 4. i 22. II 1515 g.) što treba učiniti s prognanim buntovnicima po koje je poslao u Krajinu. Novi knez i providur hvarski Viktor Diedo obavještava 25. VI 1515 g. dužda kako je Matija Ivanić »principal capo delà seditione« došao s oružanom barkom do otoka Hvara »con animo di fare qualche noua sulleuatione«.

82 U novom Diedo vom pismu od 8. VIII 1515 g. riječ o općem izmirenju između plemića i pučana, dok se iduća dva pisma (od 26. II 1516 g. i od 25. IX 1516 g.) tiču opet Ivanića. On je u Krajini, ali je noću 20. IX došao u jednu uvalu kodVrbovske i odanle odveo jednu barku u Krajinu.

83 Diedo šalje, kako u pismu od 18.XI javlja duždu, potjeru za Ivanićem i lađom.

84 Sredinom 1519 g.ponovo se pročulo za Ivanića. Hvarski knez naime javlja u Veneciju (dne 16. VII 1519 g.) da je Ivanić u Pulji, zatim da je kod njega bio njegov brat, a on, knez je pozvao Matijevu ženu tražeći od nje da njezin muž vrati oteti brod.

85 U novom pismu knez Valaresso izražava bojazan da će se Ivanić vratiti na otok.

86 Nove vijesti o obitelji Ivanić potječu tek iz sredine 1552 g. Naime, mletačko vijeće desetorice nalaže hvarskom knezu i providuru da pozove Matijina sina Ivana i neke druge Hvarane i neka im u ime spomenutog vijeća saopći da se ne usude »fomentar alcune cose nove«.

87 Dvadeset godina nakon toga, točnije 7. II 1572. g. Ivan Ivanić, Antonije Baldi, Paškvalin Cvitić, i Stjepan Stipin osuđeni su na progonstvo.

88 Bojeći se građanskog rata kakav je bio 1511 g. hvarski knez J. Tiepolo zahtjeva u XI mjesecu 1573. g. da mletačko vijeće desetorice opozove Ivana Ivanića koji se želi nametnuti kao vođa pučana i koji je naslijedio »malignita paterna«.

89 Iz Tiepolova pisma od 12. XII 1573, doznajemo da su Ivanić i Petar Zuletić morali napustiti otok, ali iz novog i posljednjeg, pisanog 23. XII' iste godine doznajemo i to da se s pučkim prokuratorima povezao Ivanov sin Markantonio.

80 To su ujedno i posljednje danas poznate vijesti o Ivanićima na Hvaru. Osim G. Novaka i neki su drugi autori pridonijeli da nam je danas poznato sve više činjenica bilo o ustanku bilo o njegovoj predigri. Prije svega, 1974 g. izdaje Mladen Nikolanci »Tri nova dokumenta o pučkom ustanku 1510—1514«.

91 To su pisma dužda Loredana koja se odnose na amnestiju za neke pobunjenike i na pokop onih koje je Capello objesio na svojoj galiji. U trećem pismu od 22. VIII 1515. g. dužd izražava hvarskom knezu Diedu zahvalnost što je pučki ustanak smiren. Dužd zahtjeva od kneza da se posebno zahvali plemiću B alci ju koji je »s toliko ljubavi zagrlio ubojicu vlastitog sina«.

82 315