ARHIVSKI VJESNIK 19-20. (ZAGREB, 1976-1977.)

Strana - 233

UDK 930.25 : 929.2 (093.2) (497.13) NEOBJAVLJENA LISTINA CETINSKOG KNEZA IVANA NELIPIĆA Šime Jurić Hrvatsku srednjovjekovnu velikašku obitelj Nelipić ili Nelipčić, kojoj se ( u vjerodostojnim listinama) ime prvi put javlja negdje polovicom 13. st. (god. 1244)

1

, susrećemo u počecima oko srednjeg tijeka rijeke Krke i gornjeg Pounja. S vremenom će se podijeliti u nekoliko ogranaka. Od tih se najviše istakla cetinska grana kojoj je rodonačelnik glasoviti Ivan Nelipac zvan Vojvoda, gospodar Knina i najveći oponent kraljevskoj vlasti u Dalmatinskoj Hrvatskoj u prvoj polovici 14. stoljeća. Poslije smrti ovog velmože (u. 1344.) hrvatsko

—ugarski kralj Ludo vik I Anžuvinac prisilio je oružanom rukom njegovu udovicu Vladislavu da mu preda grad Knin, »ključ Hrvatske«, i četiri druga grada prema Uni (Počitelj, Srb, Oštrog i Unac). Namjesto tih posjeda kralj sad »od svoje volje« dariva udovici i njezinu nedoraslom sinu Ivanu »kraljevski grad Sinj« s Cetinom i svim njihovim pripadnostima pa Castrum Brečevo s Poljem, s tamošnjim selima i stanovnicima, s njihovom pripadnostima i td. Tako se taj ogranak Nelipića iz svoje stare postojbine i tvrdoga Knina, preselio u pitomu Cetinu. Međutim vlast Nelipića u Cetini neće dugo potrajati, ni punih stotinu godina. Vladislavin i »Vojvodin« sin Ivan, prvi Cetinski Nelipić, ostaje u prijateljskim odnosima s kraljem Ludo vikom I, pomaže ga zdušno u njegovim borbama protiv Mlečana i uspijeva proširiti svoj utjecaj i svoju vlast na istok (posjedi i stečevine u Imotskoj Krajini, u Neretvi i Humu) i na sjever, u Bosnu (»knez Vrbasa i Sane«). Taj snažni Nelipić umire negdje između god. 1378 i 1379.. 1 U potvrdi Ugovora o miru između Splićana i Trogirana izdatoj 19. VII 1244. navodi se da je takva nepovrediva sloga sklopljena također »da Stepco, Nelipcio, Daniel . . .« koji su za vrijeme rata bili na strani Trogirana. Vjerojatno se tu radi o jednom od pripadnika obitelji Nelipić. Inače samo osobno ime Nelipac apotropejskog je karaktera i bilo je dosta prošireno kod starih Hrvata. U Zapisnicima Trogirske općine pod dat. 15. I 1264 spominje se neki Deseslav sin pok. Nelipca. u Zagrebačkom i Dečanskom Sinodiku među anatemiziranim bosanskim i humskim bogumilima spominje se i neki Nelëp'c (Usp. A. Solovjev. Svedočanstva

. . . Godiš. Istor, društva BiH, 5/1953, str. 62—63.) TJSD. slična apotropejska imena: Nemil, Nerad, Grdo, Grdomil, Gruba itd. Prezime Nelipić pravilno je ako je izvedeno od imena Nelip ili Nelipa, ali ako je izvedeno od oblika Nelipac, pravilnije bi bilo pisati Nelipčić. I, Kukuljević Sakcinski u svojoj raspravi. »Pleme Oršićah«

... tiskanoj u Iskri 1846 tvrdi da je u Sjevernoj Dalmaciji postojao grad Nelipac po kom su se neki članovi od roda Lapsanovića počeli nazivati Nelipići. 233