ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 273
Vika na Sraodlaku nije radi njegova odstupa pred 2 godine, nego radi toga što je na jednom javnom sastanku koji se držao ovdje pred nekoliko mjeseci rekao da je jedan put čuo od nekog češkog zastupnika da su zastupnici dalmatinski na carevinskom vieću sramota i kukavština, pa odatle zaključujem da Vi niste smjeli pozvati toga čovjeka na Rieku radi obzira prema našim zastupnicima u Beču, koje je tako krvavo uvriedio i da se nije smio birati s istoga razloga u Starješinstvo. Glede Starješinstva prigovaraju, najviše Grgić i Manger, da tu instituciju neće priznati i stoga razloga što bi naš klub bio stavljen pod kuratelu Starješinstva, Jedinstvo i rečena gospoda, da iskale svoj jal prema meni, bacali su odgovornost radi svega na me. Na sjednici dao sam razjašnjenja sa stvarnim podatcima, pročitavši sva pisma i brzojavke izmjenjene prije sastanka predkonferencije. Kazao sam kako je malo dana prije predkonferencije Dr Medaković 7 pisao meni list u kojem je istakao da zagrebačka koalicija želi da se na predkonferenciju pozovu predstavnici svih stranaka koje su pristale na Riečku rezoluciju, da sam taj list odmah priobćio Milicu koji je misao odobrio i da smo oba, ja i on, brzojavno odgovorili Dru Medakoviću da pristajemo te da smo odmah poslali također Vami brzojavku obznanjujuć Vas što smo odgovorili Medakoviću i da ste nam Vi brzojavno odvratili da ste pristali na ono što Vam je Medaković pisao. Pročitao sam zatim list što ste ga Vi odmah zatim pisali Milicu u komu ste mu priobćili da ste pozvali takodjer i Demokratsku stranku da i ona pošalje svoga izaslanika na predkonferenciju, a da je ona pak poslala svoga predsjednika Smodlaku. Tim razjašnjenjem otupio sam žalac proti meni, ali su se dotična gospoda i nadalje tužila na Smodlaku, jer da on nije smio doći na predkonferenciju. U istinu, sva su ta gospoda u isto doba priznavala, da Vi niste pozvali putem demokratske stranke Smodlaku u namjeri da učinite na žao bečkim zastupnicima. Iz svega ovoga proizlazi da će Grgić i dr. na klubskoj sjednici podignuti pitanje Smodlake i Starješinstva. Meni se nasuprot čini da bi se na sjednici imalo više baviti sa stvarnim pitanjima nego li sa osobnim, osobito sa pitanjem organizacije stranke tim više što su izbori za carev, vieće na pragu. Pišete mi da su Vam sve ove stvari dodijale. Nečudim Vam se, jer i mene je više puta došla volja da pošaljem belaju sve ove petljanije, ali kako dobro opažate ne moremo, jer ne bi bilo ozbiljno i iznili bi odgovornost za posljedice koje bi nastale. Ovo su časovi velike kušnje pred kojom ne možemo uzmaknuti. Pravac politički koji smo prigrlili bez dvojbe je zdrav, odgovara dostojanstvu i interesima naroda, pa stoga ne smijemo ga napustiti. Nadamo se da može također biti i uspjeha. 1 Ivan Majstrović (Dragljane kod Vrgorca, 1868. — Split, 1947.), advokat i političar. Tada zastupnik u Dalmatinskom saboru, izabran u kuriji vanjskih općina za Vrgorac — —Makarsku—Metković. 2 Lovro Borčić (Split, 1845. — Trst, 1911.), profesor i političar. Tada zastupnik u Dalmatinskom saboru, izabran od birača splitske trgovačko-obrtničke komore. Istodobno bio je i zastupnik u Carevinskom vijeću. 3 Eduard Grgić (Vranjic kraj Splita, 1863 — Split, 1954), advokat i politički radnik. Tada zastupnik u Dalmatinskom saboru, izabran ü kuriji veleporeznika za grad Split* Ivan Menger (Split, 1841 — Split, 1919), advokat i politički radnik. Tada zastupnik u Dalmatinskom saboru, izabran u kuriji veleporeznika za grad Split. 5 Vinko Milić (Split, 1833 — Split, 1910), sudac i političar. Tada zastupnik u Dalmatinskom saboru, izabran u kuriji gradova za grad Split. * Josip Smodlaka (Imotski, 1869 — Split, 1956), advokat i političar. Tada predsjednik Hrvatske pučke napredne stranke i urednik njena organa »Sloboda« u Splitu. 7 Bogdan Medaković (Novi Sad, 1854 — Beč, 1930), političar. Tada predsjednik Srpske samostalne stranke. Član je delegacije za pregovore s mađarskom opozicijom u duhu primjene Riječke i Zadarske rezolucije. Nakon pobjede Hrvatsko-srpske koalicije u banskoj Hrvatskoj postao je predsjednik Hrvatskog sabora. Ig Arhivski vjesnik 273
