ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 85

I Kaptol je odgovorio na kraljev mandat od 7. IX 1609. Kanonici su pisali da kraljevečki i dumovečki seljaci nemaju nikakvih drugih povlastica osim onih koje im je dala zagrebačka crkva, a prema njima oni su kmetovi (cum alias cummuni rusticorum lege teneantur). Prema tome, oni bespravno traže potpuno oslobođenje od kmetstva.

29 O sukobu Kraljevčana i Kaptola raspravljao je sabor na zasjedanju od 4. XI 1609. Sabor je naložio izaslanicima Kraljevine (nuncii Regni) da obavijeste vladara o stanju parnice povodom seobe kraljevečkih kmetova. Ujedno je zaključeno da se ti kmetovi više ne smiju žaliti vladaru. Ako to učine, zabranit će im se seoba s vlastelinstva, tj. poništiti parnica koja se vodi zbog licencijacije.

80 Uskoro je dvor opširno obaviješten o gledanju feudalaca na otpor seljaka u Štibri. Zagrebački kaptol je 19. II 1610. ponovo pisao vladaru 0 seljacima u Kraljevcu i Dumovcu. Taj dopis nije sačuvan, ali se iz kraljevog mandata od 12. III 1610. može zaključiti da su kanonici otpor tih seljaka novim feudalnim teretima prikazali kao opasnu bunu. Uostalom, oni su i u raznim tužbama te oblike otpora nazivali bunom (rebellio, seditio). Na temelju informacija iz feudalnih izvora u Beču su kraljevečke 1 dumovečke seljake počeli tretirati kao opasne buntovnike. Kralj Matija II uzeo je 12. III 1610. pod posebnu zaštitu interese Zagrebačkog kaptola i naredio banu Tomi Erdödyju da ih zaštiti od buntovnika.

31 Nalogom od 25. III 1610. naredio je banu da zatraži od Kraljevčana i Dumovčana da se u svemu pokore Kaptolu, a ako i poslije toga budu ustrajali u otporu i nepokornosti da ih oštro kazni.

32 Seljaci o tim nalozima nisu ništa znali. Oni su još uvijek vjerovali da će njihove molbe dobiti na dvoru podršku. U travnju 1610. poslali su u Beč 5—6 seljaka koji su ponovo trebali vladaru podastrijeti njihove molbe i tužbe protiv Kaptola. Kaptol je saznao da seljaci traže da im kralj dozvoli preseljavanje u Vojnu Krajinu. Ta je molba uznemirila Kaptol više nego njihovo traženje tobožnjih povlastica kralja Bele. Kanonici su uzbuđeno pisali kralju da im nikako ne dozvoli seobu u Vojnu Krajinu, jer će to izazvati druge seljake da se i oni počnu buniti i seliti u Krajinu.

33 Ali seljački izaslanici Duro Presnec, Valentin Kunić, Dianešić iz Dumovca i drugi nisu stigli u Beč. Na putu ih je sreo veliki prepošt Petar Domitrović i dao pohvatati. Dvojica su pobjegla, a Presnec je s ostalim odveden u Bratislavu. Ondje ih je Domitrović zatvorio u neki ruševan podrum. Seljaci su, međutim, potajno pronašli neki izlaz i noću pobjegli. Domitrović je 8. V 1610. pisao Baltazaru Napulyju da nije uspio otkriti na koju su stranu pobjegli. Pretpostavljao je da će pokušati nastaviti put u Beč, pa je poduzeo različite korake da ih se ondje ne primi.

34 Čini se da se Presnec više nije vratio u Kraljevec. Kaptol je zaplijenio njegovu imovinu i dao porušiti njegovu kuću. Seljaci u Kraljevcu i Dumovcu vjerovali su, međutim, da će njihovi izaslanici donijeti povoljno rješenje svih žalbi. Molili su bana da naredi » Dok. br. 19. 3° F. sišić, Hrvatski saborski spisi V, Zagreb 1918, 20. 31 Dok. br. 32, 33. 32 Dok. br. 34. 33 Dok. br. 35. 34 Dok. br. 39. 85