ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 443

vjerskih organizacija s područja Ferrare, a koncentrirani su u vrijeme napoleonskih ratova. Papinska država je iza toga ostavila arhive u stanju kako ih je preuzela, a od 1853. ovi arhivi su sastavni dio arhiva nadbiskupije. P. Viktor Gramatowski, arhivist Poljskog papinskog instituta u Rimu, iznio je iskustva u istraživanju crkvenih arhivskih fondova poljske crkve nakon raspršivanja arhiva koje je prouzrokovao II svjetski rat. Poljski je episkopat u tu svrhu god. 1959. osnovao pri Katoličkom sveučilištu u Lublinu »Centar za crkvene arhive, knjižnice i muzeje u Poljskoj«, koji ima svrhu prikupljanja i proučavanja dokumentacije o crkvenom i vjerskom životu u Poljskoj. Centar je u živoj vezi s Institutom u Rimu, koji pribavlja mikrofilmove arhivske građe koja se tiče Poljske, gdje god je pronađe, bilo za rekonstrukciju arhiva, bilo za studij poljske povijesti. Revija arhivskog centra počela je objavljivati inventare i kataloge crkvenih arhiva. — U Lublinu je pod okriljem Instituta za zemljopis i povijest pri Katoličkom sveučilištu osnovana posebna sekcija za ženske redove. O stanju crkvenih arhivskih fondova među Hrvatima i Slovencima govorio je dr Makso Peloza iz Rijeke. Svoje opširno koncipirano predavanje morao je dosta skratiti. Naši crkveni arhivi tokom stoljeća premještani su i rasuti iz najrazličitijih razloga; turski ratovi, sekularizacija redova u 18. st., napoleonski ratovi, dva svjetska rata i druge prilike bile su povodom da se mnogo arhviske građe ne nalazi na svom pravom mjestu odakle potječe. Dio građe nalazi se i izvan države (Italija, Austrija, Mađarska) i malo ima nade da bi se mogla resti tuirati. Preosta je da se građa snimi na mikrofilmove i tako dopune domaći arhivski fondovi. — Zbog skraćivanja teksta nije se mogla dobiti potpuna slika stanja u našim crkvenim arhivima. Arhivska građa benediktinskog samostana u Brondolu kod Venecije bila je raspršena na 12 mjesta u arhivima, muzejima i knjižnicama, tako npr. u Lenjingradu, Münchenu, Nürnbergu, Heidelbergu, Göttingenu i po talijanskim gradovima. Prof. Bianca Lanfranchi Strina, direktor državnog arhiva u Padovi, prikazala je kako je svestranim istraživanjem uspjelo rekonstruirati ovaj bogati samostanski arhiv. Za izdavanje tiskom priređen je jedan svezak najstarijih dokumenata. Još su govorili: prof. Petar Rück, docent Instituta za srednji vijek na Sveučilištu u Fribourgu (Švicarska), o crkvenim arhivima romanske Švicarske iza reformacije i konačno mons. Silvio Tramontin, docent crkvene povijesti u patrijaršijskom sjemeništu u Veneciji, o arhivskim istraživanjima o odnosima Sv. stolice i fašističke vlade god. 1931. u vezi s djelovanjem Katoličke akcije na mletačkom području. Kongresisti su kolektivno posjetili najstarije milanske bazilike iz vremena sv. Ambrozija (4. st.): sv. Simplicijana, San Nazaro, San Lorenzo i San Eustorgio te iskopine stare milanske katedrale ispod trga pred današnjom katedralom. Za kongresiste bio je priređen svečani koncert u dvorani Museo del Duomo. Za vrijeme kongresa održan je sastanak predstavnika arhivista nekih zemalja (Italija, Francuska, Španjolska, Jugoslavija, Poljska, Austrija i Švicarska) radi međusobnog povezivanja i rada preko Društva crkvenih arhivista Italije. — Za predsjednika novog odbora Društva ponovno je izabran dosadašnji predsjednik mons. Ambrogio Palestra, arhivist nadbiskupskog arhiva u Milanu. Zanimljivo je zabilježiti da je i drugo Društvo crkvenih arhivista Italije, također sa sjedištem u Vatikanu (do rascjepa Društva, zbog kojeg su nastala dva društva , došlo je nakon glavne skupštine god. 1972. u Rimu!), održalo svoj kongres od 4. do 7. rujna u opatiji Montevergine kod Avelina. Teme su bile ove: uvodni govor prof. Antonina Lombarda, generalnog inspektora državnih arhiva, bio je na temu: »Mogućnosti moderne tehnike u odnosu na informatiku u arhivima«; benediktinac don Placido M. Tropeano, direktor historijskog arhiva i nacionalne knjižnice u Loreto Montevergine: »Sistemat443