ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 434

Usput napominjemo, da je Dragoljub Joksimović u Enciklopediji Jugoslavije tu pretpostavku pretvorio u tvrdnju, očigledno bez izvorne podloge. Osnivanje serežana svakako pada u vrijeme prije 1754., jer se oni u Militar-Granitz-Rechten spominju kao formacija koja već postoji, a ne ona koja se tek osniva. Pretpostavka Hummelbergera da je nastanak serežanskog odreda »s velikom vjerojatnošću« posljedica izgubljenog rata s Turcima (1737—1739.) i bijega znatnog dijela nemuslimanskog stanovništva iz Turske (str. 206), jedva da će se moći održati. Pojava serežana vezana je prvenstveno za Karlovački generalat i Bansku krajinu, upravo za t. zv. suhu granicu prema Turskoj, a emigranti iz spomenutog turskog rata naseljeni su u Srijemu. Zanimljiv je dakako i autorov podatak o pojavi serežana u vlaško-ilirskoj regimenti god. 1808 (str. 208), jer se opet radi o serežanima na »suhoj granici«, ovaj puta daleko na istoku Krajine. Vjerojatno je riječ o prenosu povoljnog iskustva sa zapada. Zbog kasnog datuma taj nam podatak inače ne koristi u istraživanju nastanka serežana. Sudbinu serežana prati autor sve do njihova uključenja u žandarmeriju 1881. Posebno valja istaknuti tri priloga, koja znatno olakšavaju istraživaču da se orijentira u golemom izvornom materijalu koji se nalazi u Beču. Prvi je prilog Ericha Hillbranda »Die Kartenbestande des Kriegsarchivs Wien fur das Gebiet der ehemaligen Militargrenze« (str. 231—253), izvrstan vodič kroz prebogatu zbirku karata bečkog Ratnog arhiva. Prilog Liselotte Popelka »Karten und Plane der Militargrenze aus dem Nachlass des Feldmarschalls Karl Joseph Fiirsten Bathyany-Strattmann« (str. 254—259) donosi, uz kraći uvod, kataloški popis karata i planova spomenute ostavštine, koja se nalazi u Vojnohistorijskom muzeju u Beču. Od 16 kataloških jedinica 10 ih se odnosi na Bansku krajinu iz vremena od 1742. do oko 1760. Prilog Waltera Wagnera »Quellen zur Geschichte der Militargrenze im Kriegsarchiv Wien« (str. 261—290) daje ne samo pregled arhivskih fondova Ratnog arhiva u Beču, već pruža i veoma korisne upute za njihovo korištenje. Posljednji, ali ne najmanje značajni prilog iscrpna je bibliografija za povijest Vojne krajine, koju su sastavili Kurt Wessely i Georg Zivkovic (str. 291—324). Na kraju zbornika dodana je usporedna tabela »starih« i »novih« naziva mjesta. Pretežno se radi o njemačkim i mađarskim nazivima mjesta s jedne strane i hrvatsko-srpskim odnosno rumunjskim s druge strane, bez obzira da li su nazivi »stari« ili »novi«. F. Moačanin 431