ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 431

prijatelja s 500 konjanika i to onako kako uzmognu; u pohod će ići bilo tko od Bribiraca vješt ratovanju

67

. Ponuda Bribiraca dolazi Andriji III u pravi čas. Ta on je već više od dvije godine na prijestolju, a Bribirci ga još nisu priznali. S druge strane, oni mu sami nude svoju službu koju smatraju nadoknadom za nasljedno banstvo koje ni jedan ugarski vladar nije dotad priznao ni jednom velikašu. Andrija dakle nema razloga odbiti uvjete Bribiraca, utoliko više što mu ovi prvi pregovori s hrvatskim velikašima pružaju izvanrednu priliku da im pokuša nametnuti vlast svoje majke vojvotkinje Tomasine Morosini! Jer Tomasina se ne zadovoljava s opsegom vojvodske vlasti kakvu je uživala Elizabeta. U jednoj kasnijoj ispravi Tomasina nosi naslov »ducissa tocius Sclauonie et gubernatrix partium, citradanubialium usque ad maritima«, dok je Andrija III u spomenutim pregovorima naziva »maritimarum partium principissa«**. Prema tome, uvjeti koje Andrija III dodaje bribirskom prijedlogu o službi, tražeći od braće »najvjerniju i najodaniju podložnost«, kao i dužne darove prema svojoj majci, bez sumnje su ogorčili Bribirce. Andrija im doduše daje primorski banat ne samo po nasljednom pravu, nego i »iure proprietatis et perpetui dominu«, a obećaj e im i mnoge druge kraljevske darove, ali ih ipak ne može privući na svoj dvor. Ovo ispitivanje snaga između budimskog dvora i Bribiraca bilo je za Bribirce vrlo korisno. Igrajući otvorenim kartama, Andrija im je dovoljno jasno pokazao što želi tako da ga Bribirci otad izbjegavaju. Pavao i njegova braća neće više nuditi svoju službu ugarskom kralju, a još manje će od njega moliti potvrdu časti i položaja koji imaju u Hrvatskoj i Dalmaciji. Upravo taj neodvisan položaj Bribiraca od budimskog dvora primorat će suparnički napuljski dvor da se još više približi hrvatskim dinastima. Počinje se ponovo žitom. Iz Apulije se smije ponovo izvesti do 1000 salma žita

89

. Karlo II zove Pavia k sebi u Napulj želeći se s njim posavjetovati »super prosecutionem negotii nostri predicti regis Vngarie«

70

. Da Pavao ne posumnja o njegovim namjerama, izdaje mu posebnu ispravu za sigurnost. Ta »securitas« vrijedi i za njegovu braću Jurja i Mladina

71

. Desetak dana zatim izdaje im Karlo novu »securitas« i zadaje svoju kraljevsku riječ da im se ništa neće dogoditi

72

. Razlog zbog kojega se Bribircima ne žuri u Napulj je bez sumnje nespremnost napuljskog dvora da Pavlu i braći prizna položaj koji tada uživaju u Hrvatskoj i Dalmaciji. Na takav zaključak upućuje činjenica da se sredinom 1295. g. Karlo II ipak odlučio izdati hrvatskim dinastima svojevrsnu povlasticu. Čitajući njezin sadržaj razabrat ćemo da je izdana 67 CD VII, str. 163—164. »... assumentibus eisdem suo haeredumque suorum nominibus cum quingentibus militibus apparatum habentibus milltarem in expeditionibus nostris regalibus, siue contra hostes nostros externos siue aduersus domesticos inimicos, . . . solicite et solerter nobis assistere praecipua fide et sincera deuotione, solo studio, toto conamine, toto posse et hoc vel in personis propriis vel saltern fratrum, filiorum, necessariorumque suorum prsonis idoneis decenter et sufficienter habentibus experientiam militarem«. « CD VII, str. 214, 164. » CD VII, str. 177. 70 CD VII, str. 178. 71 CD VII, str. 178. 72 CD VII, str. 180. 419