ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 413

dakle da vlada mjesto sina. Iz Tomina je djela poznato do kakvih sukoba dolazi na primjer između kraljice i Splićana odmah čim se kraljica nastanila u Kninu. Ipak je sedmo desetljeće XIII. st. ispunjeno porodičnim borbama — osobito između Bele i starijeg sina Stjepana — i to će biti jedan od razloga da je već 1261 g. uz hercega Belu imenovan za bana čitave Slavonije Roland.*

2 Kao njegov pomagač pojavljuje se odjednom u izvorima 1263 g. ban Stjepan;

33 iz izvora je nemoguće utvrditi da li je to onaj isti Stjepan, nekadašnji štajerski kapetan ili neki drugi velikaš. No, to u tom trenutku nije bitno, jer je važnije svakako da pomagač bana čitave Slavonije ponovo nosi naslov »banus maritimus et comes trium camporum«.

34 Stjepan je usto još i kliski knez (comes de Clisia). Tek 1268 g. preuzima herceg Bela samostalnu upravu vojvodine, ali se i tada njegova vlast jedva osjeća u nekim dijelovima Hrvatske. Njemu je postavljen kao ban čitave Slavonije Henrik Gisingovac.

35 Međutim, 1269 g. umire herceg Bela, ja njim iduće godine i Bela IV tako da vlast preuzima Stjepan. Za njegova kratkotrajna vladanja ban čitave Slavonije je Joakim Pektar

36 koji vrši tu čast i u početku vladanja novog vladara kralja Ladislava. U Slavoniji ga tada zamijenjuje ban Matija. Za Joakimova nsljednika Mauricija

37 — koji nosi naslov primorskog bana — splitski je knez Pavao Bribirski koji će 1272 g. preuzeti od Mauricija i spomenuti banski naslov. Iz pisma što ga Ladislav upućuje banu Pavlu razabire se da je došlo do sukoba bana s Trogiranima pa je to bez sumnje glavni razlog da Pavao gubi banat u korist novoga bana Nikole. Nikolu šalje Ladislav u primorje s naslovom »bana čitave Hrvatske i Dalmacije«, a povjerava mu i upravu nad Gackom.

38 Premda se Pavao vraća na bansku stolicu, njegovo ime uzalud tražimo u dignitariju arpadovskih listina u posljednjim desetljećima XIII. st. Uzrok toj, inače neobičnoj pojavi, valja po svoj prilici tražiti u novoj upravnoj promjeni nad zemljama krune sv. Stjepana. Naime, 1280 g. se Ladislavova majka ne zadovoljava više s naslovom »regina Hungarie«, nego uzima naslov »vojvotkinja mačvanska i bosanska i u Požegi i Vukovu kao i u ostalim županijama podvrgnutim našoj jurisdikciji«.

39 Elizabeta opravdava taj svoj korak mladošću svoje djece, Ladislava i Andrije koji su, kako kaže, tako nejaki da je kraljevstvu potrebna čvrsta ruka. Već dvije godine zatim Elizabeta se naziva »ducissa tocius Sclauonie« i ona potpuno samostalno odlučuje na onom području ko^e je podvrgnuto njezinoj vlasti. Uz nju je Petar »ban čitave Slavonije« koji usto drži baranjski komitat i Garešnicu.

40 S obzirom na to da se i Ladislavova žena zove Elizabeta, a i ona je »regina Hungarie«, kraljica — majka uzima naslov »maior regina Hungarie«.

41 Vlast bana Pavia — on je još banus maritimus — ograničena je na Hrvatsku. On i njegova braća imaju velike brige zbog Venecije koja 32 CD V, Str. 204. 33 CD V, Str. 245. 34 CD V, Str. 245, g. 1263. 35 V. Klaić, n. dj., str. 273. 36 Joakim je i splitski knez (CD VII, str. 1, 3, 5). 37 CD VI, str. 30. 38 CD VI, str. 109, 118. 39 CD VI, str. 357. ». . . in ducatibus de Machou et de Wazna et in comitatibus de Pasega et de Wolkou ceterisque comitatibus nostre iurisdictioni subiectis«. 40 CD VI, str. 446. 41 Vidi npr. CD VI, str. 627, g. 1288. 413