ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 378
Zaštićeni položaj nacionalnog osoblja učvršćen je i odredbom čl. 24 Konvencije. Ovdje je, naime, riječ o mogućnosti, da države ugovornice sklapaju i »specijalne sporazume« o svim pitanjima zaštite kulturnih dobara, za koja smatraju pogodnim i korisnim da ih posebno reguliraju. Određuje se, međutim, da ne može biti zaključen »nikakav specijalni sporazum« kojim bi se »umanjila zaštita«, koju Konvencija osigurava kako kulturnim dobrima, »tako i osoblju koje je zaduženo za njihovo čuvanje«. Konvencija ne ograničava izbor i broj, niti strukturu nacionalnog osoblja u vrijeme oružanog sukoba. U zaštićeno osoblje spadaju i »naoružani čuvari« iz čl. 8, t. 4. Konvencije, o kojima je već bilo riječi. 172 Treba naglasiti u čl. 25. Konvencije utvrđenu obavezu država ugovornica, da, »što je moguće više, za vrijeme mira kao i za vrijeme rata«, šire u svojim zemljama znanje i poznavanje Konvencije i njena Pravilnika za izvršenje, s ciljem da ih upozna »cjelokupno stanovništvo«, 173 ali »naročito« da budu s njima upoznati pripadnici oružanih snaga i »osoblje, zaduženo na poslovima zaštite kulturnih dobara«. Velike su mogućnosti za provedbu ovih odedaba Konvencije, od nastavnih programa svih vrsti i stupnjeva školovanja, stručnih ispita za radnike u kulturnim djelatnostima, preko seminara i savjetovanja, izdavačke djelatnosti, raznih oblika propagande i si. Praktična briga i rezultati koji se u tom pravcu ostvaruju, odraz su faktične privrženosti međunarodnoj zajednici, obavezama i stvarnom poštivanju svog i svjetskog kulturnog blaga. 174 Da bi nacionalno osoblje moglo u vrijeme oružanog sukoba da nesmetano obavlja svoje poslove, i ono mora biti snabdjeveno zaštitnim znakom, kao i propisanom legitimacijom (čl. 17, t. 2c Konvencije, čl. 21 Pravilnika). 175 Sve ove odredbe o nacionalnom osoblju podrazumijevaju stalnu i pomnu brigu svake države ugovornice, kako za dobru organizaciju nacionalne službe zaštite kulturnih dobara, na koju potiče i već opisana Rezolucija br. 2 Haške konferencije, tako i za postojanje i razvitak odgovarajuće strukture i broja stručnjaka i ostalih radnika u takvoj službi, osposobljenih da izvrše i sve one zadatke koji proizlaze iz odredaba i" Na Kolokviju evropskih eksperata u Zürichu 29—31. X 1969. izražen je stav, da se one vojne osobe zadužene u vojnim formacijama za zaštitu kulturnih dobara u smislu čl. 7, t. 2. Konvencije ne računaju među nacionalno osoblje iz čl. 15. Konvencije, i da te vojne osobe ne mogu nositi zaštitni znak po čl. 21. Pravilnika za izvršenje Konvencije. Vidi: Colloque d'experts europeens . . . str. 6—7. »« U službenom prijevodu Konvencije (vidi bilješku br. 124) kaže se »celokupno građanstvo«, a bolje je i potpunije prevesti: »cjelokupno stanovništvo« (»l'ensemble de la population«; »l'insieme della popolazione*). 174 Koliko se može učiniti na smišljenoj propagandi međunarodnih konvencija, vidi npr. u publikaciji: Ženevske konvencije i Crveni krst, Beograd 1963, str. 5 i slijed, u pregledu vrlo uspješnog rada Jugoslavenskog Crvenog križa na difuziji, nastavi i općoj propagandi Ženevskih konvencija o poboljšanju sudbine žrtava rata iz 1949. godine. U usporedbi s tim značajnim rezultatima upravo je neznatno učinjeno na propagandi Konvencije o zaštiti kulturnih dobara sa strane pozvanih organa i organizacija u SFRJ. Jedan od dobrih primjera brige za popularizaciju Konvencije i njenu primjenu predstavlja Švicarska, gdje je osnovano i posebno »Švicarsko društvo za zaštitu kulturnih dobara«, a i nastavi se poklanja znatna pažnja. Vidi: »Tätigkeitsbericht, erstattet vom Präsidenten der Schweizerischen Gesellschaft für Kulturgüterschutz, an die Generalversammlung 29. III 1965; Statuten der Schweizerischen Gesellschaft für Kulturgüterschutz (SGKGS), vom 23. III 1966; Vorträge des 122. Kurses der Schweizerischen Verwaltungskurse an der Hochschule St. Gallen am 10. und 11. April 1967. St. Gallen 1967. Hrsg. vom Schweizerischen Institut für Verwaltungskurse an der Hochschule St. Gallen. 175 Vidi priloženu reprodukciju formulara legitimacije. 378