ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 374

Obilježavanje kulturnih dobara koja su pod specijalnom zaštitom nije fakultativno nego je obavezno »za vrijeme oružanog sukoba« (čl. 10). To je već poznati nam znak iz čl. 16 Konvencije, ali za razliku od opće zaštite on na dobrima pod specijalnom zaštitom mora biti »ponovljen tri puta« u »trokutnom obliku« (čl. 16, t. 2; čl. 17, t. 1). Ipak, iako je obilježavanje obaveza, ono nije predpostavka specijalne zaštite, kao što je to upis u Međunarodni registar. Napokon, jedan od važnih instrumenata režima specijalne zaštite kulturnih dobara odražava se i u normi čl. 10 Konvencije, po kojoj kulturna dobra pod specijalnom zaštitom moraju biti »dostupna« međunarodnoj kontroli, o čemu će kasnije biti više riječi. U nastojanju da regulira i predvidive izuzetke novi režim obuhvata i tzv. »improvizirana skloništa«,

159 pa u čl. 11. Pravilnika za izvršenje Konvencije propisuje postupak kojim i takva skloništa mogu biti stavljena pod specijalnu zaštitu. Potreba za takvim skloništem može se javiti »u toku oružanog sukoba« uslijed »nepredviđenih okolnosti«. Ako država ugovornica želi da i takvo sklonište dođe pod specijalnu zaštitu, treba da to odmah saopći generalnom komesaru za kulturna dobra koji kod nje vrši svoju misiju.

160 Ako ovaj smatra da »okolnosti i važnost kulturnih dobara koja su sklonjena u improviziranom skloništu opravdavaju takvu mjeru«, on može odobriti da se na to sklonište stavi zaštitni znak specijalne zaštite iz čl. 16 Konvencije. Istovremeno, »bez odlaganja«, obavještava o takvoj svojoj odluci i »zainteresirane delegate silä zaštitnica«,

161 od kojih svaki može narediti, u roku od 30 dana, neodložno skidanje postavljenog zaštitnog znaka. Ako ovi delegati izjave svoju suglasnost sa stavljanjem spomenutog skloništa pod specijalnu zaštitu, ili ako rok od 30 dana protekne bez njihove primjedbe, te ako

162 po mišljenju generalnog komesara improvizirano sklonište zaista ispunjava gore opisane uvjete iz čl. 8 Konvencije, tada će generalni komesar zatražiti od generalnog direktora UNESCO-a, da ovo sklonište upiše u Međunarodni registar kulturnih dobara koja su pod specijalnom zaštitom. Za ratne prilike ovo je ponešto dugotrajan postupak, a sva je prilika da je to iz bojazni zbog moguće zloupotrebe ovakvih improviziranih skloništa za koja se traži specijalni zaštitni režim. Ako je riječ o izvjesnoj »kompliciranosti« postupka, onda to vrijedi za upise svih vrsti dobara u Registar.

163 Pod kojim se uvjetima transporti kulturnih dobara nalaze pod specijalnom zaštitom, bit će prikazano u poglavlju koje slijedi. Ako bismo na kraju saželi bitna obilježja specijalne zaštite kulturnih dobara, onda bi to bila: 1

59 »Refuge improvise«; »Rifugio improvvisato«; »Improvisierter Bergungsort«. 160 Isto kao u bilješci br. 158. i« Vidi čl. 21 Konvencije, te čl. 2, 3, 5, i 17. t. 2. Pravilnika. Sila zaštitnica je država koja štiti i odgovorna je za interese jedne zaraćene strane kod protivničke strane. Pravni institut razrađen u Ženevskim konvencijama o poboljšanju sudbine žrtava rata od 12. VIII 1949, pa odatle, očito, preuzet i u ovu Konvenciju o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba. 162 u službenom prijevodu Konvencije (vidi bilješku br. 124) potkrala se i ovdje pogreška, te se na ovom mjestu kaže »iako«, a treba da stoji: »te ako«, ili: »i ako«. «a To Ističe 1: Kraus H., n. d. str. 219. 374