ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 357

većine zemalja da se Konvencija što prije donese, navedene su okolnosti dovele do toga, da je sedma generalna konferencija UNESCO-a mogla samo da utvrdi »značajan napredak« u izradi definitivnog teksta Konvencije, da izrazi želju kako bi ta Konvencija što prije stupila na snagu, te da u svojim rezolucijama donese samo ove praktične odluke: 4.212. kojom se ovlašćuje generalni direktor UNESCO-a da saopći svim državama, koje su izaslale svoje predstavnike u Komitet stručnjaka, tekst projekta Konvencije redigiran od radne grupe, kako bi spomenute države proučile taj tekst. 4.213. kojom se pozivaju iste države, da što prije saopće generalnom direktoru UNESCO-a svoje eventualne primjedbe i amandmane na taj tekst. 4.214. kojom se ovlašćuje izvršni odbor UNESCO-a, da u toku 1953. god. sazove međunarodnu konferenciju »svih država«, a kojoj će konferenciji biti zadaća da utvrdi i prihvati definitivni tekst Konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanih sukoba. 4.215. kojom se zadužuje izvršni odbor UNESCO-a, da eventualno utvrdi datum i mjesto spomenute konferencije, vodeći računa o ponudama država-članica UNESCO-a koje bi dale posebne olakšice UNESCO-u za održavanje konferencije na njihovom teritoriju. 4.216. kojom se zadužuje izvršni odbor UNESCO-a, za slučaj da ne bude moguće sazvati navedenu konferenciju, da tada unese prihvatanje Konvencije u provizorni dnevni red zasjedanja Osme generalne konferencije UNESCO-a. 4.217. kojom se, u istom prethodnom slučaju, preporučuje sazivanje vladinih eksperata »svih interesiranih država« radi redigiranja definitivnog teksta Konvencije koji bi se podnio generalnoj konferenciji. Uz to su države članice pozvane (4.22.) da, koristeći iskustva drugih zemalja, provode vlastite tehničke i pravne mjere pogodne da osiguraju zaštitu »umjetničkih djela, spomenika i drugih kulturnih dobara«, a generalni direktor UNESCO-a je ovlašten, da potiče zemPe-članice u radu na usavršavanju metode i tehnike konzervacije »muzejskih zbirki i objekata, spomenika, te historijskih i arheoloških objekata«.

114 Generalni direktor UNESCO-a postupio je u smislu citirane rezolucije 4.212. i 5. II 1953. razaslao odnosnim državama obrađene materijale o Konvenciji, zatraživši primjedbe za konačni tekst.

115 Na temelju primjedbi, pristiglih do 15. I 1954. redigirana je cjelokupna dokumentacija za međuvladinu konferenciju, a UNESCO kao sazivač povjerio je Holandiji kao domaćinu da uputi pozive za takvu konferenciju, radi donošenja Konvencije o zaštiti kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba, u Haagu 21. IV 1954 . Donošenje Konvencije Na konferenciju u Haagu pozvano je 76 država, članica OUN-a odnosno UNESCO-a, a uz njih još i ovih 10 država: Albanija, Andora, >

M Isto. Resolutions, str. 27—28. 11S UNESCO dok. CL/717: Strebel H., n. d. str. 45. 357