ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 348
reprezentativnijih djelä, te objekata najviše podložnih oštećenju 81 . Posebne rezolucije govore i o problemima zaštite prirode 82 . Konačno, za naše razmatranje najvažnija je rezolucija 6.42. kojom se zadužuje generalni direktor UNESCO-a, da generalnoj konferenciji podnese izvještaj 0 prikladnim mjerama, kojima bi se osigurala suradnja država zainteresiranih na zaštiti, konzervaciji i restauraciji »starina, spomenika i historijskih objekata«, kao i o mogućnosti osnivanja jednog međunarodnog fonda za subvencioniranje radova na konzervaciji i restauraciji. K tome se u ovoj rezoluciji dodaje: »Posebnu pažnju treba posvetiti organizaciji obrane tih spomenika, kao i obrani skupina dobara od kulturne vrijednosti, posebno onih koje se čuvaju u muzejima, bibliotekama i arhivima, protiv predvidivih opasnosti od oružanih sukoba« 83 . Već spomenuti Komitet stručnjaka, zasjedajući u Parizu 17—21. X 1949., zacrtao je širok program daljnjih akcija. Od važnijih njegovih prijedloga spomenimo: 1) sabrati pozitivno zakonodavstvo o zaštiti spomenika raznih zemalja i učiniti ga pristupačnim svim državama; 2) izraditi komparativnu analizu tih propisa, i objaviti je, kako bi bila pristupačna što širem krugu interesiranih, i 3) formirati jedan Stalni međunarodni komitet za spomenike, umjetničke i historijske objekte i za arheološka nalazišta, a koje bi tijelo bilo užeg sastava, imalo tehnički karakter, postalo konzultativni organ UNESCO-a, pripremajući prijedloge rješenja iz oblasti spomeničke zaštite. Mnogo je pažnje posvećeno utvrđivanju svih važnijih opasnosti koje mogu ugrožavati spomeničko blago, potrebi stalnog poticanja svih zemalja da što bolje organiziraju 1 efektivno provode zaštitu svog spomeničkog blaga, uz pregled mjera koje su već ostvarile, pa isto takvom trajnom poticanju edukativnih akcija, kojima bi se i najširi slojevi stanovništva upoznali s važnošću čuvanja i zaštite spomenika kulture. Posebno su naglašeni i utvrđeni zadaci koje treba obaviti na razradi međunarodnopravnih normi zaštite. Baš ovi poslovi uvršteni su među najvažnije zadatke predloženog Stalnog komiteta stručnjaka. Izričito je spomenuta izrada normi za zaštitu spomeničkog blaga u slučaju oružanih sukoba, te o repatrijaciji odnesenih spomenika, a uz to i zahtjev kojega bi trebalo uputiti Komisiji za kodifikaciju međunarodnog prava Organizacije ujedinjenih nacija, da posveti posebnu pažnju ratnim zločinima počinjenim na spomeničkom blagu time, da se u međunarodni krivični kodeks unesu norme protiv takvih zločina. Napokon, predloženo je, da UNESCO pozove države-članice, da, ne čekajući donošenje međunarodne konvencije o zaštiti spomenika kulture u slučajevima oružanih sukoba, izdadu svoje »deklaracije« o takvoj zaštiti, zasnovane na prijedlogu što ga je još 1940. god. pripremio Office international des musées 84 . 81 Isto, . . . Resolutions, str. 27, rezolucije: 6.141, 6.142 i 6.143. 82 Isto, str. 21—22. 83 Isto, str. 29, u grupi: »6.4. Sites archéologiques et monuments historiques«. 84 Museum, vol. III, br. 1, Paris 1950, str. 90—92: »Compte rendu des travaux de la reunion d'experts«. Zaštitu spomeničke baštine potiču i druge organizacije izvan UNESCO-a. Tako je npr. i Alliance internationale de tourisme (AIT) na svojoj gen. skupštini mjeseca svibnja 1949. prihvatila rezoluciju: »Generalna skupština AIT traži od nadležnih međunarodnih organizacija, da uzmu u razmatranje potrebu osiguranja čuvanja i zaštite arhitektonskih, umjetničkih i historijskih spomenika, koji su zajednička baština svih civiliziranih naroda, i to putem unifikacije nacionalnih zakonodavstava, te hitnim organiziranjem financijske pomoći zemljama koje su čuvari takvih spomenika« (Isto, str. 5). 348
